„Osnovni uzrok krize u Ukrajini su fašisti, tajkuni i zapadna ekspanzija“ – kaže se u tekstu koji je 30. januara objavio uticajni britanski Gardian.
Londonski list ocenio da Zapad još od ’90-tih godina prošlog veka pokušava da istorijsku liniju razdora u Ukrajini iskoristi za slabljenje ruskog uticaja i da zato uporno želi da Ukrajinu uvuče u NATO
Generalni sekretar NATO Anders fog Rasmunsen razvejao je sve dileme oko toga o čemu se zapravo radi, naglasivši da je pokušaj EU da zavede Ukrajinu tesno povezan sa vojnom strategijom Zapada
Ovim se objašnjava zašto političari, kao što su Džon Keri i Vilijem Hejg, toliko besno osuđuju ukrajinsku miliciju (čijih nekoliko pripadnika je već ubijeno), dok su veoma uzdržani povodom hiljada ubijenih demnostranata nakog prošlogodišnjeg puča u Egiptu
„Sve ovo je već viđeno. Proteste u Ukrajini, koji traju dva meseca, zapadni mediji prikazuju u skladu sa dobro uvežbanim scenarijem: borci za demokratiju sukobljavaju se sa autoritarnim režimom. Demonstranti zahtevaju da im se dozvoli da budu deo Evropske unije, ali im je ruski predsednik Vladimir Putin oduzeo šansu da budu slobodni i prosperitetni…
Svaki put iznova, u ovoj ili onoj formi, slušamo ili smo već čuli jednu te istu priču, čak i pre deset godine kada je počela narandžasta revolucija u Ukrajini koju je podržao Zapad. Međutim, ovo ima malo veze sa realnošću. Evropska unija nikada nije i teško da će ikada ponuditi Ukrajini da stupi u njene redove.
Iz medija nipošto nećete saznati da u centru protesta i napada na državne ustanove stoje krajnje desni nacionalisti i fašisti. Jedna od tri osnovne opozicione partije, koje su na čelu protestne kampanje, pripada krajnje desnim antisemitskim snagama. Partija Svoboda i njen lider Oleg Tjagnibok tvrde da Ukrajinu kontroliše „moskovsko-jevrejska mafija“. Bez obzira na to, američki senator Džon Mekejn pre mesec dana se zajedno sa njim pojavio na tribini tokom mitinga u Kijevu.
Ta partija rukovodi gradom Lavovom, a početkom godine organizovala je šetnju sa bakljama u znak sećanja na lidera ukrajinskih fašista Stepana Banderu. U manifastaciji je učestvovalo 15.000 ljudi. Inače, odredi Bandere su tokom Drugog svetskog rata bili na strani nacista i učestvovali u istrebljivanju Jevreja.
Sve u svemu, prošle nedelje su zapadni političari – na Dan sećanja na Holokaust koji se obeležava na dan kada je Crvena Armija oslobodila Aušvic – na ulicama Kijeva pozdravljali one koji su pomagli taj genocid.
„Međutim, tokom protesta partiju Svoboda potisnula je još ekstremnija grupacija kao što je Desni sektor koja preti „nacionalnom revolucijom“ i „drugotrajnim partizanskim ratom“ – upozorio je autor teksta Šejmas Miln.
EU na to ne obraća pažnju. Nemaju vremena: oni podstiču Ukrajinu da potpiše sporazum o asocijaciji i nude kredite u zamenu za uvođenje režima stroge ekonomije u okviru nemačke inicijative da se Ukrajina otvori za zapadne kompanije.
Ali, Ukrajinci imaju potpuno različit odnos prema evropskim integracijama, kao i prema protestima. Među njima, po ovom pitanju postoji veliki raskol, a linija razdora se proteže između ruskog stanovništva na istoku i nacionalističkih raspoloženja na jugu Ukrajine (gde do dan danas solidnu podrku ima komunistička partija). Industrija na istoku orijentisana je na rusko tržište, dok bi je konkurencija sa EU potpuno uništila.
Zapad još od ’90-tih godina prošlog veka pokušava da istorijsku liniju razdora u Ukrajini iskoristi za slabljenje ruskog uticaja. Zato uporno želi da Ukrajinu uvuče u NATO.
Rat u Gruziji 2008. godine omeo je plan da se NATO proširi na istok, zajedno sa izborom Janukoviča za šef države na platformi nepristupanja ovoj alijansi.
Generalni sekretar NATO Anders fog Rasmunsen razvejao je sve dileme oko toga o čemu se zapravo radi, naglasivši da je pokušaj EU da zavede Ukrajinu tesno povezan sa vojnom strategijom Zapada.
Jer, on je izjavio da je neuspeli pakt sa Ukrajinom mogao biti „veliki oslonac za evroatlantsku bezbednost“.
Ovim se objašnjava zašto političari, kao što su Džon Keri i Vilijem Hejg, toliko besno osuđuju ukrajinsku miliciju (čijih nekoliko pripadnika je već ubijeno), dok su veoma uzdržani u osudi na hiljade ubijenih demnostranata nakog prošlogodišnjeg puča u Egiptu.
(Fakti)