Dok međunarodna zajednica očekuje okončanje krvoprolića u Ukrajini, Vladimir Putin je posetio Mađarsku, zbog čega se pojavila lavina komentara. Strani analitičari uglavnom tvrde da Putin pokušava da „razdvoji Evropsku uniju, tražeći nove „prijatelje Kremlja“ u Evropi i pokazujući da je međunarodna izolacija Rusije samo mit.
Kako navodi Oven Metjuz iz Newsweek-a, Putin koristi „šarm, malo antiamerikanizma, šačicu konzervativne ideologije i novac“, kako bi potkupio svoje evropske prijatelje. U međuvremenu, Washington Post je citirao jednog anonimnog diplomatu kao dokaz da Rusija manevriše u Evropi.
„Rusi traže način da razbiju jedinstvo Evrope, a mete su im slabije države“, rekao je jedan zapadni diplomata o ruskoj politici prema Mađarskoj. „Mađarska i Bugarska imaju potrebe za energijom. Grčka ima finansijske probleme. Sve će to Rusija upotrebiti u svoju korist“.
Međutim, većina zapadnih komentatora doživljava mađarskog lidera Viktora Orbana kao kolaboratora koji je spreman da sarađuje sa Rusijom protiv volje EU. Orban se obično opisuje kao „Trojanski konj Moskve u Evropi“ ili kao „evropski Ugo Čavez“.
Putin više nije izopšten iz Evrope
Činjenica da je Putin zaista zainteresovan za savladavanje sankcija i povećanje broja država koje su spremne na saradnju sa Rusijom je neminovna. Takođe je logično da će ruski lider imati veće šanse da nađe saveznike među bivšim balkanskim saveznicima, Grčkom i istočnom Evropom.
U poslednjih nekoliko dana, brojni korisnici društvenih medija u Rusiji su privukli pažnju na šarmantnu poljsku političarku Magdalenu Ogorek. Ogorek je predsednička kandidatkinja levice i ukoliko ona pobedi na izborima, doći će do ponovnog poboljšanja odnosa sa Rusijom.
Istina je da su njene šanse veoma male i da nema dovoljno političkog iskustva, dok je sam antiruski stav veoma prisutan u poljskom društvu. Bez obzira na to, ruske novine su Magdalenu nazvale „najprivlačnijom predsedničkom kandidatkinjom na svetu“.
Od ukupno 24 desničarske stranke, koje su zauzele gotovo četvrtinu mesta u Evropskom parlamentu, bar 15 njih je odano Rusiji.
Putinova spoljna politika i delovanje u Ukrajini mogu da odbiju neke države od Rusije, ali ni u kom slučaju ne mogu da zabrane njenom lideru da traži nove prijatelje i koristi ekonomske prednosti svoje države. Zaključenje ugovora o dostavi ruskog gasa Mađarskoj tokom Putinove posete je nesumnjivo bila dobra vest za obe države.
Putinov mađarski gambit
Nakon obustave projekta Južni tok, Mađarska je postala u potpunosti zavisna od ukrajinskog cevovoda. Ipak, ko zna kakve bi posledice moglo imati pogoršanje odnosa na jugoistoku Ukrajine.
U najgorem slučaju, isporuka ruskog gasa zapadnoj Evropi kroz Ukrajinu bi se mogla dovesti u pitanje, pošto je već bilo izvesnih problema u skorijoj prošlosti. Iz tog razloga Mađarska, koja je 80% zavisna od uvezene energije, aktivno traži alternativu u vidu cevovoda Turskog toka, koji će joj pomoći da smanji zavisnost od samo jednog cevovoda.
Politička komponenta Putinove posete Mađarskoj nije bila ništa manje važna od ekonomske. Kao što je to istakao ruski politički naučnik Aleksandar Guščin: „Putinova poseta Budimpešti pokazuje da ruski predsednik gradi prijateljstva u Evropi i da je prihvaćen u evropskoj prestonici koja je daleko od najgore“.
Međutim, očigledno je da majstor političkih akrobacija kao što je Orban, uprkos tome što mu se možda ne sviđa Brisel, neće dovesti u pitanje povlačenje iz EU i da će nastaviti sa politikom manevrisanja. Malo je verovatno da bi Mađarska žrtvovala svoje odnose sa Briselom radi političke unije sa Rusijom.
Potražnja za Rusijom širom Evrope
Isto važi i za druge istočnoevropske države – Srbiju, Bugarsku, pa i Grčku. Nakon što je levičarska partija Siriza pobedila na izborima, mnogi zapadni stručnjaci su počeli da tvrde kako će Putin biti srećan ako Grci napuste evro i evropske integracije, pa čak i samu Evropsku uniju.
Međutim, takva predviđanja su se pokazala kao preuranjena. Grčka je odmah poslala zahtev Briselu za produženje programa refinansiranja za dodatna četiri meseca, pokušavajući da izdejstvuje nekakav kompromis sa evropskim partnerima. Evropska komisija tvrdi da je nemoguće da Grčka napusti evrozonu zbog Lisabonskog sporazuma. Prema tom sporazumu, proces pridruživanja država sistemu sa jednom valutom je nepovratan.
Evropski lideri su zabrinuti da će izlazak Grčke kreirati domino efekat, te da će se ohrabriti separatisti u Kataloniji, Škotskoj i drugim delovima Evrope. Ipak, važno je napomenuti da lideri tih država s mnogo više kritike posmatraju Putinovu politiku, za razliku od lidera Mađarske, Češke Republike, Srbije i Grčke.
Da li će Putin zaista uspeti da razdvoji Evropu?
Postoji još jedan faktor koji čini evropsko jedinstvo neefektivnim spram politike Kremlja, a povezan je sa politički nekoherentnom strategijom vođstva Petra Porošenka u Kijevu.
Ovo vođstvo, prema navodima evropskih lidera, ne pruža jasan odgovor na zahteve EU za reformama, pokazavši vrlo malo entuzijazma za borbu protiv korupcije uz česte interne političke nemire.
Dalje, Porošenko stalno pravi poteze koji dovode do iščuđavanja zapadnih prestonica. Na primer, Porošenko je nedavno imenovao bivšeg gruzijskog predsednika Mihaila Sakašvilija za šefa međunarodnog saveta i to uprkos činjenici da je bivši gruzijski predsednik traženi begunac od pravde u svojoj zemlji.
Moguće je da Putin želi da „razdvoji“ Evropu, ali postoje mnogi faktori koji mu idu na ruku, kao što je sve veće političko neslaganje među evropskim državama. Tu su i očigledni nedostaci politika koje su Evropa i Amerika primenili u Ukrajini.
Eugen Bej
(Webtribune.rs)