Prvi srpski arhiepiskop Sava I rođen je kao Rastko Nemanjić oko 1175. Bio je treći sin srpskog župana Stefana Nemanje i njegove supruge Ane.
„Kao istoričaru mi je teško da govorim o Svetome Savi, jer mislim da za razliku od Rastka Nemanjića i srpskog arhiepiskopa Save I, Sveti Sava nije istorijska ličnost u pravom smislu te reči. Sveti Sava je arhetip dobrog oca i voljenog učitelja, i kao takav je prisutan u srpskoj istoriji od XIII stoleća do današnjeg dana. On je simbol univerzalne moralne poruke da je najveća vrlina vladara njegova ljubav prema narodu. Kao što kosovski mit slavi ideju žrtvovanja za pravedni cilj i suprotstavlja je oportunom potčinjavanju nadmoćnijoj nepravednoj sili, tako i svetosavski mit slavi ideju staranja o dobrobiti naroda, i suprotstavlja je banalnosti ličnog uživanja u materijalnom bogatstvu“, kaže istoričar dr Nebojša Šuletić, docent na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Govoriti o Svetome Savi, ističe docent dr Šuletić, nije isto što i govoriti o Rastku Nemanjiću ili arhiepiskopu Savi I.
„Rastko je bio princ, Sava I zaslužni srpski arhijerej, dok je Sveti Sava oličenje srpskog kulturnog identiteta i sistema moralnih vrednosti“, dodaje sagovornik.
Kao mladić, negde oko 1192, Rastko je oduševljen životom svetogorskih monaha, otišao na Svetu goru. Postao je kaluđer i uzeo ime slavnog srpskog monaha. Sveta gora će biti njegov drugi dom gde će mu se pridružiti otac koji se posle abdikacije zamonašio, i zajedno će podići Hilandar za srpske kaluđere.
Posle Nemanjine smrti, u Srbiji je došlo do građanskog rata, za vlast se bore braća Vukan i Stefan, a po padu vizantijskog carstva 1204. do velikih promena dolazi i na Balkanu. Stefan 1217. dobija krunu iz Rima i takav obrt srpske politike izaziva Savinu reakciju i on se sa očevim moštima vraća u Srbiju. Iz Studenice u nekoliko navrata i diplomatski pomaže Stefanu.
Istoričar Vladimir Ćorović piše da je po Savinoj koncepciji Srbija trebalo da bude jedinstvena pravoslavna država u kojoj će vera, u oskudici još nerazvijene nacionalne ideje, biti kohezivni element svih plemena i pokrajina. I stoga je odlučio da organizuje samostalnu sprsko-pravoslavnu crkvu u državi i da toj ogranizaciji poveri rad na narodnoj konsolidaciji.
Iz tog razloga on i odlazi u Nikeju, a od cara i patrijarha Vizantije uspeva da izdejstvuje autokefalnost srpske crkve. Na Spasovdan 1220. u manastiru Žiča, Sava je ustoličen za prvog srpskog arhiepiskopa, a njegov brat Stefan krunisan za srpskog kralja. „Srpsku državnu misao nemanjićke dinastije stvorio je fizički Nemanja, a intelektualno Sava“, zaključuje Ćorović.
Proslava Svetog Save
U Habzburškoj monarhiji u vreme carice Marije Terezije reformisani su i kalendari obe crkve.
„Smisao reforme je bio da se smanji broj praznika i neradnih dana. Od svih srednjovekovnih srpskih svetaca, jerarhija Karlovačke mitropolije je zadržala Svetoga Savu kao nacionalnog sveca. To je jačalo kult Svetoga Save, najpre među Srbima u Habzburškoj monarhiji, a preko njih i u drugim srpskim oblastima“, kaže istoričar dr Nebojša Šuletić.
Naredbom knjaza Miloša od 1823. Sveti Sava je obavezno neradan dan, a ukazom Popečiteljstva prosveštenija 1840. za zaštitnika svih škola u Srbiji određen je Sveti Sava. U škole je posle više decenija pauze nakon Drugog svetskog rata Sveti Sava vraćen 1989. godine.
Dela
U Savinom opusu bi valjalo pomenuti i manastirske tipike, „Žitije Sv. Simeona“ i „Služba Sv. Simeona“, kao i „Zakonopravilo“ ili „Nomokanon“, napisan da učvrsti crkveno-državno ustrojstvo mlade srpske države, zahvaljujući kome se može govoriti o srpskoj državi kao pravnoj državi u 13. veku.
Omiljen za života
Sava je u Srbiju prenosio pravila iz svetogorskog manastirskog života i započeo i ovde ktitorski rad, a zaslužan je i za pisanje prvih zakonskih tekstova koji su uredili život kako srpske crkve, tako i države. Još za života bio je omiljen, već se u žitijima pojavljuje u ulogama čudotvorca i učitelja, a u narodnim umotvorinama Sava uči narod i kako se ore, kuje, tka, šije, u pričama se pojavljuje kao branitelj vere, dok se mnoge legende o postanku pojedinih jezera vezuju upravo za njegovo ime.
(Sonja Šulović / Blic)