Piše: Tomislav Klauški
Naravno da je gradonačelnica Knina Josipa Rimac skinula hrvatsku zastavu s kninske Tvrđave i darovala je predsjedničkoj kandidatkinji Kolindi Grabar Kitarović.
Pa to je ionako HDZ-ova zastava, to je HDZ-ova tvrđava, ta zastava je simbol HDZ-ove pobjede, kao što je Domovinski rat, Oluju, domovinu i domoljublje HDZ smatrao svojom privatnom prćijom.
“Valjda kao gradonačelnica mogu pokloniti zastavu kome hoću”, kazala je Rimac nakon poteza koji je zgrozio čitavu javnost, pa i mnoge hadezeovce. Te zastave se, kaže ona, ionako skidaju kad se pohabaju, a dosad ih se promijenilo već dvjestotinjak.
Kao da je ovdje doista stvar u zastavi, a ne u simbolici.
Zastava za generale
No, ako se zastave već tako rutinski skidaju, mijenjaju i daruju, kako to da onda ni jednu zastavu nisu dobili hrvatski generali? Čak ni onaj koji ju je prvi podigao na kninskoj Tvrđavi, pa se onda prisilno umirovio, te oduzeo sebi život nakon sukoba s policijom? I još se nalazi na popisu generala za rehabilitaciju.
Zbog čega onda tu zastavu nije dobio čak ni Franjo Tuđman? Zašto niti jedan drugi šef države? Ni jedan premijer, nijedan političar, niti jedan zaslužni Hrvat?
Ni jedan Kninjanin, ni jedan Vukovarac, ni jedan običan branitelj.
Nego baš Kolinda Grabar Kitarović.
Samo je za nju Josipa Rimac, hadezeova gradonačelnica, posegnula za jednim od najvećih simbola hrvatske državnosti, za onim što upravo njezina stranka voli nazivati “svetinjom”.
“Neka visi na Pantovčaku kao simbol naše HDZ-ovske hrvatske pobjede”, kazala je Rimac uručujući zastavu kandidatkinji Kitarović, sugerirajući kako je zastava i do sada iznad Knina vijorila isključivo kao simbol “naše HDZ-ovske hrvatske pobjede”.
Kako to da nije visjela na Pantovčaku dok je tamo stolovao Franjo Tuđman?
Uglavnom, ovo što je napravila Josipa Rimac, sigurno u suglasju i uz odobravanje čelništva HDZ-a, nije samo sramotna zloupotreba nacionalnih simbola u stranačke svrhe, već i pljuvačka u lice svim hrvatskim građanima.
Kojima je HDZ pred nosom ukrao domoljublje.
HDZ-ova država
Da se ne zavaravamo, on je to činio i protekla dva i pol desetljeća. Kad se Franju Tuđmana nazivalo Ocem domovine, kad je Ivo Sanader prijetio da “nikome neće dozvoliti da više voli Hrvatsku od njega”, kad se Oluju i Domovinski rat poistovjećivalo s HDZ-om, kad se generale učlanjivalo u HDZ, a branitelje svojatalo kao svoje stranačko tijelo. I kad se hrvatski novac smatrao stranačkim.
Čak se i kninsku Tvrđavu, skupa sa zastavom, zloupotrebljavalo kako bi se svim hrvatskim građanima nabilo na nos ekskluzivno hadezeovsko domoljublje.
Ali svejedno, nikada nikome nije palo na pamet da skine zastavu i pokloni je nekom od svojih kandidata u predizbornoj kampanji.
A sada je tu čast dobila baš Kolinda Grabar Kitarović, od svih ljudi. Nije ju dobila ni Jadranka Kosor u svojoj predsjedničkoj kampanji, kao ni Andrija Hebrang nakon nje.
I što je najbolje, Kolindu to čak i nije previše iznenadilo.
Štoviše, njezin glasnogovornik Mladen Pavić tvrdi da to “nije bilo politiziranje zastave jer je ona simbol države” (!), dok je sama kandidatkinja HDZ-a poručila da je “zastava potrebna da bi se nastavio put koji je počeo Franjo Tuđman”.
Put s kojeg je ona skrenula prije deset godina, sudjelujući u Sanaderovoj detuđmanizaciji HDZ-a, kad se bivši premijer čak ispričao svim građanima zbog nepravdi koje su doživjeli u Tuđmanovim devedesetim.
Ruglo i prezir
Sada Kitarović ne samo da se, opet u skladu s proklamiranom politikom šefa stranke, vraća Tuđmanu u zagrljaj, nego čak otima zastavu s kninske tvrđave u očajničkom pokušaju da sve birače upozori kako su Tuđman, HDZ, Oluja, Domovinski rat i domoljublje neraskidivo povezani.
Za to bi se moglo povući pitanje kaznene odgovornosti onoga tko “javno izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju zastavu, grb ili himnu RH”, međutim mnogo je važnije uvidjeti kako u ovoj predsjedničkoj kampanji ni nekadašnje svetinje očito više nisu svete.
Najmanje za one koji se u njih zaklinju.
(24sata.hr – Zagreb)