Građani širom Venecuele izlaze na ulice u znak protesta zbog nezaposlenosti, porasta kriminala i rekordne inflacije, u eksploziji nezadovoljstva čiji su uzroci višestruki i koji pogađaju sve slojeve stanovništva.
Venecuela, nekada zemlja poljoprivrede i stočastva, danas uvozi skoro sve, ali je snabdevanje osnovnim namirnicama nedovoljno, a nedostatak toalet papira je postao simbol oskudice, prenosi francuski list “Mond”.
“Osnovni proizvodi kao što su mleko, brašno, ulje, šećer, piletina nisu dostupni u supermarketima, a ako želimo da putujemo moramo da prođemo kroz birokratski košmar kako bismo kupili devize koje su ograničene na manje od 2.000 funti godišnje”, žale se građani, kako piše britanski list “Gardijan”.
Među nezadovoljnima na ulicama mogu se čuti i pritužbe o ograničenju slobode izražavanja ili totalnom ignorisanju ukoliko nema saglasnosti sa idejama vlade, navodi londonski dnevnik.
Ova latinoamerička zemlja nikada nije toliko zavisila od nafte kao danas, a upravljanje koncentrisano u rukama nekompetentnih i korupcija su glavni razlog ekonomske krize.
Rekordna inflacija, koja je 2013. godine dostigla 56 odsto, nagriza kupovnu moć, pre svega najsiromašnijih, a vrtoglavi skovovi cena ograničavaju mogućnost snabdevanja na crnom tržištu.
Tu je i sve veća nebezbednost – brojka od 25.000 ubistava godišnje, što znači da su dve osobe ubijene na svakih sat vremena, zastrašujući je pokazatelj, u poređenju sa 5.000 ubistava koliko je zabeleženo 1998, kada je pokojni Ugo Čaves prvi put izabran za predsednika.
To je praćeno svakodnevnim iznuđivanjem novca, provalama, otmicama, napadima…
Ovi faktori pogađaju sve slojeve stanovništva, a ne samo srednju klasu, koja svakako ima i druge razloge za nezadovoljstvo, kao što je nemogućnost putovanja u inostranstvo zbog kontrole deviznog kursa.
Pokretač i katalizator demonstracija je studentski pokret, čija je mobilizacija počela u unutrašnjosti, a potom se proširila i na Karakas i čitavu zemlju.
Demonstranti traže i oslobađanje uhapšenog opozicionog lidera Leopolda Lopesa (42), koji se predao vlastima nakon što je održao govor pred hiljadama pristalica na skupu 18. februara, kada je talas antivladinih protesta kulminirao.
Smatran politički neopredeljenom osobom, Lopes je odavno “trn u oku” vladajućim figurama, navodi Bi-Bi-Si.
Rođen u imućnoj porodici, povezanoj sa privrednicima i naftnim sektorom, Lopes se školovao u SAD i diplomirao na Harvardu, a istakao se kada je 2000. izabran za predsednika opštine Čakao u Karakasu.
Iako mu je 2008. zabranjeno da ponovo bude izabran na to mesto zbog optužbi da je proneverio javna sredstva, on se nije povukao iz javnog života.
Njegove pristalice tvrde da su te optužbe politički motivisane jer on nikada nije bio osuđivan niti izveden pred sud.
Ipak, Lopes je odavno viđen kao “problem”, ne samo za vladu već su ga takvim smatrali i neki spoljni posmatrači, kao što je politički savetnik američke ambasade u Karakasu Robin Mejer, koji je u tajnoj prepisci 2009. naveo da je Lopes postao “figura koja stvara podele u opoziciji”.
“Često ga opisuju kao arogantnog, osvetoljubivog i gladnog moći, ali mu partijski zvaničnici priznaju i trajnu popularnost, harizmu i nadarenost za organizovanje”, napisao je tada američki diplomata.
Od onda se, izgleda, stvari nisu mnogo promenile, pošto opoziciona koalicija, sačinjena od 30 često podeljenih stranaka, još nije usaglasila jedinstvenu strategiju.
Enrike Kapriles, koji predvodi tu koaliciju, opredelio se za dijalog sa ljutim protivnikom Madurom, dok se Lopes zalaže za čvršću akciju protiv administracije i, koristeći društvene medije, osnovao je pokret koji koristi haštag #lasalida, što na španskom znači izlaz, rešenje.
Karlos Romero, politički naučnik na Centralnom univerzitetu Venecuele, koji je blizak opoziciji, strahuje da bi “la salida” mogla da izazove velike nevolje.
“Ako Leopolda (Lopesa) napadne vlada, narod će ga braniti”, rekao je studentski lider Daniel Alvares tokom nedavnog marša.
Vlada smatra da protesti i sukobi predstavljaju ranu fazu pokušaja puča koji podržavaju SAD, a u proteklim nedeljama su se okupile i provladine pristalice u znak podrške predsedniku Maduru.
Francuski “Mond” piše da je do današnjih masovnih uličnih protesta u Venecueli doveo “kumulativni efekat”: više se ne može za sve kriviti nekadašnja Četvrta Republika, kao što je to Čaves često činio tokom 15 godina na vlasti, više nema izvlačenja.
Aktuelni predsednik Nikolas Maduro nema ni harizmu ni talenat svog mentora Čavesa, a ni autoritet u instituciji vojske kakav je imao njegov prethodnik, ocenjuje pariski list.
“Venecuela nije Ukrajina”, kaže Maduro, ali su njihovi mentaliteti ipak slični, sa nesklonošću ka dijalogu, pregovorima, potrazi za konsenzusom, ustupcima, ukratko svim onim osobinama koje su neophodne da bi se previle rane jednog rastrzanog društva, zaključuje “Mond”.