Spor o tome da li je moguć raspad Ukrajine na Zapad i Istok nije nov i odgovor na njega, činilo bi se, dala je sama istorija. Bez obzira na glasanje za razne kandidate i na očigledne kulturne razlike, istok Ukrajine koji je pripadao nekad Ruskoj carevini i zapadne oblasti koje su živele nekad pod Austrougarskom, Poljskom i Rumunijom već više od 20 godina žive u jednoj državi.
Ruskoj eliti postsovjetskog perioda takav raspored snaga je u principu odgovarao: ona je u suštini odustala od pretenzija na Krim koji je do Hruščova pripadao Rusiji radi očuvanja stabilnosti i mora kod suseda.
Ako pogledamo ko je sve vreme podsećao Istok i Zapad na njihovu tobože nepomirljivost, videćemo da su to u prvom redu bili EU i SAD. U dane drugog majdana (prvi je bio sproveden 2004. godine da bi bio izabran Juščenko) ta konfrontacija je dostigla vrhnuac. Sada je EU i sama pomalo uplašena uspehom svoje propagande: u „zapadnjačkoj“ opoziciji u prvi plan su istaknuti ljudi koji u slučaju njihove „integracije“ u Evropu mogu da naprave tamo mnogo nevolja. Evo kako ih opisuje ekspert Kijevskog centra za politička istraživanja i konfliktologiju Denis Korjuhin:
Ultraši, radikali, njihov idejni zadatak nije toliko državni udar, koliko kardinalna revolucija u zemlji, uspostavljanje diktature po nacionalnom principu. Njihova ideologija se sastoji u tome da u zemlji bude uspostavljena etnokratija, sa prioritetom Ukrajinaca nad svim ostalim.
U svojoj nedavnoj izjavi da u zemlji postoje ekstremisti Janukovič je zakasnio najmanje nekoliko godina. Jer mladi ljudi koji sada bacaju na milicionere Molotovljeve koktele i koji su okupirali Kijev sa nacističkim parolama, nisu grupisani za jedan dan. Vaspitavali su ih škola i univerziteti i sada je jasno zašto se opzicija tako vatreno suprotstavljala reformama ministra obrazovanja Dmitrija tobačnika. Njegovi pokušaji da se ukrajinskim učenicima vrate dela klasične ruske književnosti mogli su da ometu one koji se danas tuku pod parolom „Ukraina ponad use“. Za neprosvećene: Ukrajina iznad svega –to je samo prevod nacističkog Deutschland uber alles.
Danas nacionalisti teže potpunoj vlasti – u čitavoj Ukrajini. Ali ovde je trik: Ukrajina je unitarna država gde skoro sve rešavaju činovnici i Kijevu. I ako vlast u Kijevu zauzmu nacionalisti, iz zemlje će poželeti da ode ruskofonski istok. Svoje mišljenje tim povodom izrekao je profesor MGIMO Valerij Solovej.
Šta može da postigne danas predsednička strana – to je federalizacija Ukrajine. To je rizična odluka, ali ona može da se ispostavi dobitničkom. To nije jednostavno povratak ustavu iz 2004. godine, već i uključivanje u ustav poglavlja o federativnoj državi. I znači ograničavanje ovlašćenja vrhovne vlasti u odnosu na regione.
Rezimirajući rezultate može se reći ovako. U datom trenutku centripetalne snage u ukrajinskom društvu su još prilično jake. I zapad i istok shvataju: u slučaju raskola istok će odmah potpasti pod sankcije EU i SAD, a zapad Ukrajine jednostavno neće preživeti bez istočnih dotacija. Prilično odmerenu i u suštini neutralnu poziciju u konfliktu između istoka i zapada Ukrajine zauzima Rusija, koju evropski mediji ipak optužuju za mešanje. Ali centrifugalne snage mogu da dobiju snažnu potporu i od nacionalista na Majdanu, i od EU koja sa njima koketira i od onih koji pokušavaju da osedlaju nacionalistički talas Jacenjuka i Klična. Ako Ukrajina ipak prsne po šavovima to će biti njima na savesti.
(Glas Rusije)