Još uvek nije objavljen zvaničan izveštaj o ubistvu Borisa Njemcova, ali svima je jasno da je u pitanju još jedan bedan pokušaj 11. septembra ili maratona u Bostonu ili ubistva u Šarli Ebdo…
Ono što je zajedničko svim ovim zločinima jeste da su muslimani optuženi da su ih počinili i da postoji veoma mali broj dokaza za te tvrdnje.
Ove sumnjive događaje takođe povezuje jak vizuelni aspekt. Iako smrt Njemcova nije bila ni blizu tako velikih razmera kao 11. septembar i slika gorućih kula bliznakinja, opozicija se ipak potrudila da smrt Njemcova spektakularno predstavi uz pejzaž snega koji pada na mostu preko reke Moskve, sjajno osvetljenu katedralu Svetog Vasilija i crvene zidove Kremlja u pozadini. Teatralnost dodaju šest metaka i ukrajinska manekenka Ana (23), koja je nagnuta nad svojim ubijenim ljubavnikom.
Može se reći da je Njemcov imao neverovatan život, ali i neverovatnu smrt. On je diplomirao kao fizičar, postao revolucionar 1991. godine, zatim guverner većeg grada, zamenik premijera, protivnik predsedništva i milioner.
Od 2000. godine, njegov politički život je krenuo nizbrdo uprkos prethodnim uspesima. Njemcova su posmatrali kao jednog od lopova među ruskim oligarsima i promotera privatizacije. Iako su neki Jeljcinovi ljudi ostali na važnijim položajima i dan-danas, Njemcov nije bio među njima.
Svi njegovi pokušaji da dođe do parlamenta su bili neuspešni. Preostalo mu je samo da uživa u životu, ženama, opijanju, večeravanju i negovanju svoje omraženosti prema Putinu.
Na njegove reči protiv Putina se nije obraćalo puno pažnje. On je ubijen u petak uveče, a u nedelju je trebalo da ide u Marijino, predgrađe Moskve, gde su zakazani protesti protiv Putinove vlasti.
Njegova smrt je spasila prozapadnjačke demonstracije u Moskvi od očekivanog debakla. Nisu planirane veće demonstracije, a umesto njih je organizovan marš omaža koji je privukao 50.000 građana. U svakom slučaju, marš je prošao mirno, bez ikakvih nasilnih sukoba.
Zapadni mejnstrim mediji su odmah počeli sa napadima slično kao i u slučaju pada malezijskog aviona. Oni su optužili Putina da je poslao svoje ljude da ubiju Njemcova zato što se navodno plašio njegovog uticaja. U tako nešto mogu da poveruju samo oni van Rusije. Rusi nikad neće poverovati da je Putin poslao ubice. To i nije u njegovom maniru. Takođe, Njemcov nije bio nikakva pretnja.
Zapravo, postoji ogromna količina mržnje između običnih Rusa i prozapadnjačke opozicije. Naravno, opozicija nema nikakve šanse da pobedi na izborima. Oni su samo od koristi Putinu pošto učvršćuju njegovu poziciju. On je toga svestan i nije lud da ubije svoje „pomagače“.
Mnogi Rusi veruju da je ubistvo naručeno od strane konkurenata Njemcova među prozapadnjačkom opozicijom, kao što je recimo Kodorkovski, nemilosrdni oligarh koji ima mnogo mrtvih tela i devet godina zatvora iza sebe. Ipak, najveći deo Rusa smatra da je ubistvo delo zapadnih tajnih službi s ciljem destabilizacije Rusije.
Rusija nije arapska država, ali moguće je da su organizatori ubistva Njemcova zaboravili na ovu geografsku činjenicu.
Za vreme Arapskog proleća, ubijanje opozicione ličnosti bi gotovo uvek dovelo do pobune u prestonici, zbog koje bi došlo do grubog odgovora vlade, a zatim krvoprolića, međunarodnog osuđivanja, pada vlasti i na kraju uspostavljanja nove vlasti, koja je bliža sponzorima revolucije.
Ne možete se uvek oslanjati na to da će vlast, koliko god opresivna bila, ubiti pravu osobu u pravo vreme i na pravom mestu. Upravo zato snage koje stoje iza revolucija sami pribegavaju ubistvima, okrivljujući vladu.
To se još naziva i „rutina žrtve“. Poboljšani oblik ovog scenarija je primenjen u Ukrajini prošle godine kada su misteriozni snajperisti upucali na desetine aktivista. Snajperisti su nestali, a međunarodna osuda je proterala predsednika i nastao je prevrat kojim je na vlast dospeo prozapadnjački nacionalistički režim.
Rusi nisu bili naivni. Za vreme nemira 2011. godine, vlada je jako pazila da ne bude nikakvih mučenika. Sada u 2015. godini nije bilo vidljivih razloga za zabrinutost. Velika većina Rusa (86%) podržava predsednika, dok je prozapadnjačka opozicija zanemarljiva.
Aktivisti opozicije su lenji i pohlepni i ne trude se dovoljno da obore Putina. Američki ambasador u Rusiji, Džon Teft, rekao je nedelju dana pre ubistva da će „Navalni i Njemcov dati veliki doprinos Americi u bližoj budućnosti“. Aleksej Navalni je očigledno shvatio poruku i sakrio se u zatvor kako bi izbegao da postane „doprinos“.
U svakom slučaju, žrtva Njemcova nije izazvala nikakav Majdan ili Tahrir. Doduše, ljudi unutar Putinove vlasti, poput Jeljcinovih kadrova iz devedesetih, napali su Putina zbog njegovih ambicija da živi u miru i harmoniji sa Zapadom, istovremeno braneći interese Rusije.
Muslimanski „ekstremisti“ su savršene žrtve za okrivljavanje za ubistvo. Ukoliko su mogli da ubiju karikaturiste u Parizu i sruše kule u Njujorku, mogu da ubiju i manje važnog političara u Moskvi. Pisac i revolucionar, Edvar Limonov, navodi zašto su baš islamisti žrtve u ovom slučaju: „Ruska administracija bi volela da Njemcova ubije islamski ekstremista. To joj omogućava da se približi Zapadu. Islamski ekstremisti su zajednički neprijatelj… Rusija želi da se približi Zapadu, očuvavajući svoje dostojanstvo“.
Ova verzija nije u potpunosti nestvarna: ruska prozapadnjačka liberalna opozicija je jako islamofobna i cionistički nastrojena. Njemcov nije bio izuzetak po tom pitanju. On je u svom poslenjem tekstu rekao da bi ruski FBI trebalo da se bori protiv islamskih terorista u Čečeniji a ne protiv liberala.
Kodorkovski je pozivao na ruske novine da objavljuju karikature proroka Muhameda. Eko Moskvi Ganapolski je rekao da muslimani nisu ljudi. Makarevič je otputovao u Izrael kako bi podržao Libermana, ultradesničarskog jevrejskog nacionalistu. Julija Latina je odobrila uništavaje Gaze od strane Jevreja. Ipak, „muslimanski ekstremisti“ su morali da počnu od nekog od njih, a prvi na meti je bio Njemcov.
Mnogi ne veruju da je to prava verzija, odbacujući objašnjenja koja im se pružaju. Jedan od vodećih opozicionara, Vladimir Milov, došao je do zaključka da su Njemcova ubile tajne službe.
Da li će ubistvo Njemcova imati uticaj na okolnosti u Rusiji? Da li je moguće da Putin pokušava da se približi Zapadu i Kijevu?
Rusi su zabrinuti da će prozapadnjačka neoliberalna partija povratiti svoje položaje koje je izgubila 2000. godine i da će Njemcov zaista biti korisniji mrtav nego živ.
Izrael Šamir
(Webtribune.rs)