Srpski trag, koji vodi od terorističkog akta u Harkovu do ubistva Njemcova, isuviše mnogo štrči ispod tepiha, da bi ostao neprimećen. Nerprofitna organizacija KANVAS, koja je izrasla iz srpske mitingaške organizacije OTPOR, svojski se trudi u Ukrajini, a sad se ozbiljno zakačila i za Rusiju.
Ubistvo Njemcova, čije je telo nađeno praktično pod zidinama Kremlja, samo za sebe jeste vanredan događaj za Rusiju. Do sada u Rusiji još nisu ubili, pa nek je i bivši, člana vlade, vice-premijera, političara koji je imao pristup u Belu Kuću i istupao i Kongresu SAD. Trup ovog političara, demonstrativno naduven tako da se može videti direktno iz Kremlja, zahteva da se najozbiljnija pažnja posveti kako samome ubistvu i silama koje stoje iza njega, tako i posledicama. Ozbiljnost situacije zahteva da se pažljivo razmotre sve verzije događaja.
februara u emisiji NORKINOV SPISAK na kanalu NTV poznati politički analitičar Sergej Kurginjan izneo je određene pretpostavke o Njemcovljevom ubistvu (ovde je link na snimak tog dela emisije: https://www.youtube.com/watch?v=WUbf15T8NoY). Citiramo Kurginjana:
„… postoji izvesni gospodin Jaroš (lider radikalne ukrajinske organizacije „Desni sektor“ – primedba u izvorniku) i on sarađuje s KANVASOM – što je nekakva srpsko-američka struktura, koja se bavi izvođenjem „narandžastih revolucuija“. Ova je struktura rukovodila i „Majdanom“ (u Kijevu – primedba iz izvornika) i slične akcije. U sadašnje vreme KANVAS se veoma mnogo zanima za Rusiju. Boris Njemcov je 10tog februara, nažalost, izgovorio nesrećne reči o tome da se boji da će ga vlast ubiti. Odmah posle toga ovu temu razmattraju Jaroš i predstavnici KANVASA. Zatim predstavnici KANVASA dolaze u Rusiju, a među njima se nalazi i jedan čovek, Srbin s nadimkom Aca (Aleksandar „Aca“ Kazun, s boravkom u SAD, radi za KANVAS – primedba u izvornom tekstu), koji je bio uhapšen u vezi s eksplozijom u Harkovu, ali ga je posle Turčinov pustio. Ovo je interesantno. Želimo da znamo ko stoji iza ubistava…“
Ako bi se odbacile sve verzije, osim one najverovatnije – da je Njemcov ubijen s ciljem da se destabilizuje situacija neposredno uoči marša opozicije koji je bio zakazan za 1. mart – proizilazi da je ovakva destabilizacija najpotrebnija radikalnim organizacijama, to jest Jarošu i „Desnom sektoru“. Situacija na frontovima je takva da se ukrajinska vojska, razbijena na celom frontu i proterana iz Debaljceva, od pretrpljenih poraza neće skoro ooporaviti, a najverovatnije neće uopšte ni smoći da se oporavi. U takvoj situaciji za ukrajinske radikale i njihove zapadne gospodare jedina strateška dobitna kombinacija može biti ozbiljna destabilizacija situacije u Rusiji.
O tome da su određene sile kurs usmerile na stvaranje političkog i građanskog terora u Ukrajini govori teroristički akt, koji je izveden 23. februara u Harkovu, a prilikom kojeg je poginulo troje ljudi a postradalo desetak. Jasno je da su se odmah potom, još i pre početka istrage, ukromedija bacila na to da za sve okrivljuju „separatiste“, „jaknaše“ (pogrdan naziv koji se za Ruse sada koristi u Ukrajini – u originalu glasi „vatnik“ – kako su zvali ruske vojnike, u vreme ruskih zima tokom II. Svetskog – tj. Velikog otadžbinskog – rata obučene u prošivene platnene jakne, radi zaštite od hladnoće napunjene vatom – prim.prev.) i ruske specijalne službe. Teško se može poverovati da će istraga, koju sprovode ukrajinski islednici, pronaći krivca, isto kao kod slučaja sa „majdanskim snajperima“, gde istraga traje već godinu dana, bez ikakvih rezultata. Ako bi smo se, međutim, zamislili nad time, kome bi odgovarao teror na Ukrajini, jasno je da to nikako ne bi odgovaralo ni Rusiji ni DNR/LNR.
Teror je poželjan samo za ukrajinske radikale i njihove gospodare, koji na taj način nastoje da kod ljudi pojačaju protiv-ruska i protiv-donbaska raspoloženja. Ali, šta se to neobično dogodilo pri harkovskoj eksploziji? (nastavlja se tekst malopređašnjeg citata – prim.prev.)
„… dvojice boraca specijalnog bataljona milicije „Harkov-1″ i devojke iz „Desnog sektora“, koji su nespretno manipulisali eksplozivnom napravom, usled čega su i sami nastradali. Njih je pokušala da evakuiše grupa od četvoro ljudi. Neobično ponašanje ove grupe privuklo je pažnju milicije i četvorka je uhapšena. Kod pregleda njihovog kombija pokazalo se da nije bilo jasno kako su oni uopšte i mislili da evakuišu povređene – budući da im je vozilo do plafona bilo krcato oružjem, uključujući i bacač granata AGS-30 s postoljem, ruske proizvodnje. Ustanovilo se da je vođa grupe bio građanin SAD Aleksandar Kazun, zvani „Aca“, s prebivalištem u Vašingtonu, država Kolumbija, zaposlen u neprofitnoj organizaciji KANVAS. Gospodin Kazun bio je odmah oslobođen po ličnom naređenju sekretara Saveta narodne bezbednosti i odbrane Ukrajine, Aleksandra Valentinoviča Turčinova.“
Složićete se da hapšenje stranog državljanina na mestu terorističkog akta izgleda veoma sumnjivo. A još sumnjivije izgleda činjenica da je taj građanin, Aleksandar Kazun, bio oslobođen po naredbi Turčinova, koji ima ozbiljne kontakte sa elitama SAD. A sve biva još sumnjivije kad se shvati kakva je to neprofitna organizacija KANVAS.
Evo šta je o tome 7. januara 2014. godine, u članku pod naslovom „U protestima u Ukrajini umešana je američka neprofitna organizacija“, pisao Vilijam Engdal:
„… iza profesionalno organizovanih protesta u Kijevu stoji KANVAS – beogradska organizacija za obuku, finansirana od strane SAD. Nedavni protesti u Ukrajini smrde na organizovani inostrani pokušaj da se destabilizuje Janukovićeva vlada.“
Posle harkovskih događaja prestavnici ove organizacije, koja se zanima „izvozom revolucija“, obreli su se u Moskvi. Složićete se da je to ozbiljan povod za razmišljanje. Na sve to neprofitna organizacija KANVAS potiče iz vremena „buldožer revolucije“ izvedene u Beogradu 2000. godine, kojom je bio svrgnut Slobodan Milošević. Srbi, koji su još tada na svojoj koži iskusili sve čarolije prevrata koje organizuje Zapad, upozoravali su Ukrajince o posledicama do kojih dovode „mirni protesti protiv krvavog tiranina“ pod lozinkom „to su samo deca“..
„.. Ja živim u Beogradu, u Srbiji, i događaji u Ukrajini podsećaju me na događaje u Srbiji krajem 1990. i 2000. godine. Te godine opozicija, koju je plaćao Zapad, svrgla je Slobodana Miloševića, na našu veliku radost i s velikim nadama za budućnost – a sve zbog toga što smo se bili umorili od teškog života (ili onoga što smo u to vreme smatrali za težak život). A ustvari smo bili naivni i zaglupljeni zapadnim medijima (isto kao i vi danas – ali dozvolite mi da nastavim – objasniću sve posle). Međutim, uskoro smo shvatili da stvari idu naopako – Zapad nam nije davao novca, nije nam davao investicija, to jest Zapad i EU se uopšte nisu ponašali prijateljski. Bolji život nikad nije nastupio, a u stvarnosti sve je postalo još mnogo teže.
A sad, molim vas, obratite pažnju! Isti ti ljudi, koji su prevarili nas i koji su kod nas napravili „demokratsku revoluciju“, sada vama prave VAŠU revoluciju. To je ista ta neprofitna organizacija koja je 90 tih godina bila poznata pod nazivom OTPOR, a koja se sad naziva KANVAS (skraćenica od engleskog naziva „Centar za primenu nenasilnih dejstava i strategija“). U ovoj drami igraju i drugi nenapadni nazivi i agencije: JU ES EJD, Fridom haus, Nacionalni fond za demokratiju, Džordž Soroš… Pogledajte, uostalom, i sami: http://en.wikipedia.org/wiki/Centre_for_Applied_Nonviolent_Action_and_Strategies. Svi ti isti ljudi, danas su u Srbiji oligarsi. Obučeni su kod FBIaja i rade svoj posao u Ukrajini (i drugim zemljama). Januković je čak bio i zabranio neke od mnogih veoma interesantnih članaka (videti na primer na : http://english.blic.rs/News/10033/CIA-in-shadow-praised-members-of-Serbian-Resistance). U skoro svakome od njih pominje se i Ukrajina. …“
Ukrajinci, nažalost, nisu obraćali pažnju na upozorenja koja su im davali Srbi i rešili su da sami osete gorko iskustvo delovanja „teških snaga demokratije“ i da „udahnu slobodni vazduh Majdana“. A u tome su im pomagali i mnogi specijalisti iz Srbije (a i ne samo odande), pre svega Marko Ivković, vođa gore pomenute organizacije OTPOR. O tome je na svojoj fejs-buk stranici 1. decembra 2013. godine pisao Oleg Carjev:
„… jedan moj drug prekjuče je avionom putovao za Ukrajinu i usput se upoznao s poznatim organizatorom pučeva i prevrata Markom Ivkovićem. Taj se proslavio kao organizator srpskog OTPORA, posle čega su sledili gruzijska KMARA i ukrajinska PORA. Marko je bio pokušao da nešto slično organizuje i u Rusiji, ali je bio proglašen za nepoželjno lice i bio je proteran iz zemlje. Takođe je boravio i u Kirgiziji 2010. godine, kada je tamo bio svrgnut predsednik Bakijev. A sada je „Majdan“ dopao u iskusne i bogato finansijski obezbeđene ruke. Amerikanci za Ivkovića ne žele para – ne toliko davno američki Nacionalni demokratski institut platio je za njegove projekte 1.200.000 dolara.“
godine Marko Ivković je kao saradnik Nacionalnog instituta za demokratiju SAD već radio u Ukrajini, gde je u saradnji s partijom „Front za promene“ Arsenija Jacenjjuka osnovao i društvenu organizaciju OPORA za prebrojavanje glasova na izborima. Bio je smatran za rukovodioca iz senke, koji je vodio Jacenjjukovo izborni štab. Još početkom 2012. godine ukrajinska medija iznosila su pretpostavke da se Ivković bavi pripremom „Majdana-2″.
Pred kraj 2013. godine, neposredno pre nego što je situacija počela da se zaoštrava, Ivković je 29. novembra stigao u Ukrajinu, o čemu je govorio Oleg Carjev. Dalje predajemo reč ukrajinskim medijima (datum publikacije je 9.12.2013.godine):
„… Uoči zasedanja „Narodnog veća“ Arsenije Jacenjjuk i lideri opozicije sastali su se sa Markom Ivkovićem – jednim od saradnika Nacionalnog instituta za demokratiju SAD. O ovome su medija izvestila s pozivanjem na izvore bliske Jacenjjuku. U sastanku je uzeo učešća i Fing Brajn (Gomez) – državljanin SAD, saradnik Agencije za međunarodni razvoj SAD. Oba ova državljana SAD, opoznati kao konsultanti za obojene revolucije, u Ukrajinu su stigli još pre nekoliko nedelja (Fink Brajn još 28. okrobra).
Podrobnosti o ovom sastanku su već postale poznate. Posebno se saopštava da je Marko Ivković predlagao A.Jacenjjuku, V.Kličku i O. Tjagnjiboku da u nedelju, tokom održavanja „Narodnog veća“, na Majdanu pročitaju jedan „Manifest“, kojim bi se najavilo preuzimanje vlasti od strane privremene (do izbora) „Narodne vlade“.
Ostalo bi bila stvar tehnike i usklađivanja akcije. „Narodna Vlada“ trebalo je da se preseli u zgradu Kijevske gradske uprave i da se, putem službenih telefona državne veze, koji su se tamo nalazili, obrati oružanim snagama i armiji s pozivom za podršku. Istovremeno je predlagano – a ovo je, molim vas, naročito važno – i obraćanje ambasadama evropskih država i SAD s molbom za priznanje. Kad se radi o njihovim ineteresima, ni SAD ni Evropa neće odugovlačiti s priznavanjem. Kako nam je saopštio itzvor informacija, američka ambasada je već bila pripremila zvanični odgovor (na tu molbu), kojim su bila podržana dela opozicije“.
Danas nam je svima već poznato da su januarsko-februarski događaji u Kijevu 2014. godine protekli upravo baš po scenariju predstavljenom decembra 2013., to jest stvarnost je potvrdila učešće Srba i Amerikanaca u kijevskim događajima, kao i visoku kvalifikovanost organizatora „Evromajdana“.
Srpsko-američki konsultanti kijevskog „Evromajdana“ ne ustručavaju se da koriste već odrađene uspešne šablone, instrukcije i pripreme. Za primer (da navedemo) letke, koji su bili prvo upotrebljeni 2000.-te godine u Beogradu, a zatim u Kairu 2011.-te a onda i u Kijevu 2013.-2014.te godine.
Pri prvom pogledu na njihov sajt (http://www.canvasopedia.org/index.php/who-we-are) neprofitna organizacija KANVAS izgleda kao respektabilna međunaroda organizacija, koja na svaki način ističe svoj nenasilni karakter. Sada, međutim, mi shvatamo kakvim se to „nenasilnim“ sredstvima 23. februara u Harkovu – u automobilu s eksplozivom i automatskim minobacačima – služio saradnik KANVASA Aleksandar Kazun, zvani Aca, i čime se on može zanimati u Moskvi.
KANVAS je svoje delovanje raširio i po Evropi i u Americi i u Africi i u Aziji. Potresno je koliki je obim poslova razvila skromna mala srpska organizacija, zar ne? (http://www.canvasopedia.org/index.php/what-we-do)
A sve dolazi na svoja mesta kad pogledamo s kakvim organizacijama sarađuje KANVAS koji se bavi „… dugoročnim strategijama povezanih sa formiranjem znanja, instrumenata i istraživanja globalne nenasilne borbe i stvaranjem mreže naučnika s posebnim odnosom prema temi nenasilnog otpora i strategija…“ Među njihovim saradnicima su, kako se vidi (http://www.canvasopedia.org/index.php/academic-program), i vojna vazduhoplovna akademija Kolorada i univerziteti Kolumbija i Džon Hopkins. Kao svoje spoljne saradnike KANVAS na svom sajtu sam navodi organizacije kao što su: Institut Alberta Ajnštajna, Fridom Haus i druge, koje u odnosu na Rusiju nisu ništa manje „prijateljske“.
Kako se kaže – „reči su nam date da bi smo skrivali svoje misli, a sajtovi da bi smo skrivali stvarne razmere i pojedinosti delovanja organizacija“. Zbog toga na sterilnom i do poslednje pojedinosti nacifranom sajtu KANVASA nećete naći stvarne podatke o njihovim delatnostima.
Ti su, međutim, podaci dostupni na Vikiliksu i drugim sajtovima
(npr. http://english.blic.rs/News/10033/CIA-in-shadow-praised-members-of-Serbian-Resistance).
Na primer, u jednoj prepisci saradnika američke organizacije STRATFOR (radi se o privatnoj američkoj špijunskoj orgnizaciji, koju zovu još i CIA iz senke) KANVAS i njeni lideri visoko su ocenjeni:
„… To je jedna impresivna grupa. Oni odu u neku zemlju i potrude se da obore tamošnji režim. Ako se pravilno upotrebe, oni su jači i od borbene formacije vojne avijacije.“
U jednom drugom pismu piše da: „… ta organizacja (KANVAS) dobija mnogo američkih para … s nekim sam ljudima govorio i lobirao sam za KANVAS da dobijaju i još više para…“. Dalje se piše o tome kako su srpsku organizaciju OTPOR isfinansirali Fridom Haus, Međunarodni republikanski institut, Inastitut za otvoreno društvo, JU ES EJD i Američki institut za mir. A ukazuje se da je s ovim organizacijama povezan i KANVAS.
Prvo OTPOR a posle i KANVAS ne samo da se pominju u prepisci saradnika STRATFORA, nego oni održavaju i tesne veze sa STRATFOROM, bankom GOLDMAN SAKS, vladom SAD. Žena lidera KANVASA godinu je dana radila u STRATFORU (od marta 2010. do marta 2011.godine).
Ukratko rečeno – KANVAS pomažeSTRATFORU u sprovođenju obojenih revolucija i svrgavanju bilo kojeg lidera, koji je neprijateljski nastrojen prema SAD. Upravo u tome, po izveštajima VIKILIKSA, elita SAD i vidi vrednost Srđe Popovića i njegovog OTPORA. Citiramo pismo STRATFORA o Srđi Popoviću:
„… Oni, uglavnom, idu po celom svetu i trude se da svrgnu diktatore i autokratske režime (one koji nisu po volji SAAD)… odu, prosto, u neku zemlju i tamo se pobrinu da se svrgne vlada. Ako se pravilno upotrebe, oni su jači i od borbene formacije vojne avijacije.“
U vezi s pominjanjem „borbene formacije vojne avijacije“ potpredsednik STRATFORA Fred Barton je cinično rekao da bi možda njih trebalo poslati na Iran.
U još jednom pismu iz marta 2010. godine Stjuart Barton je rekao da KANVAS „…pokušava da odstrani Čaveza…“, misleći na pokojnog predsednika Venecuele, Uga Čaveza. 2007. godine KANVAS je putem obučenih aktivista bio pokušao da svrgne Čaveza..
Na kraju bi smo još želeli da kažemo da su aktivisti srpskog OTPORA u svome radu koristili (i koriste) i metode Džina Šarpa, vodećeg svetskog stručnjaka po pitanjima „nenasilne smene režima“.
Koliko su te metode „nenasilne“ lako možemo shvatiti kada se setimo kako je Džin Šarp učestvovao u događajima u Rigi 1990. godine, gde je služio kao konsultant SAJUDISA (litvanska antisovjetska nacionalistička organizacija), baš kad su snajperi SAJUDISA pucali i ubijali demonstrante i saradnike policijskih snaga koji su se trudili da održe javni red – a sve s ciljem destabilizacije Pribaltika i razvaljivanja SSSR. Eto kakve je „nenasilne“ metode svojevremeno koristio Džin Šarp. Slične metode koriste i njegovi sledbenici iz KANVASA, organizujući eksplozije po Harkovu i ubijajući političare po Moskvi. Složićete se da ova verzija izgleda i više nego verovatna.
Radi boljeg shvatanja situacije preporučujem da se razmisli i da se izučavaju ozbiljni izvori, činjenice i analize. sada stupamo u novu i složnu fazu, u kojoj zemlja može i da pobedi, to jest i da preživi, ali samo ako se situacija bude shvaćena u svoj svojoj složnosti i tragičnosti.
(http://ruskom.livejournal.com/692173.html / za Vaseljenska.com preveo: Kosta Mitić)