Punih šest godina posle smrti Olje Ivanjicki nema rešenja o njenoj zaostavštini! Ništa nije urađeno ni kada je reč o pitanju ateljea na Kosančićevom vencu, za koji je obećano da će se renovirati i otvoriti za javnost, kao ni u vezi sa osnivanjem stalne postavke njenih dela.
Tačno dve godine bilo je juče otkako je prekinuta ostavinska rasprava i kako je počela parnica u kojoj Fond Olge Olje Ivanjicki, koji je slikarka osnovala, tuži Republiku Srbiju, pokušavajući da utvrdi valjanost njenog usmenog testamenta bilo je juče. Za dve godine zakazana su samo četiri ročišta, od kojih dva u vreme štrajka advokata, zbog čega su i odložena. Slično je bilo i prekjuče, kada je ročište ponovo odloženo.
- Dve godine od početka spora i šest godina od otvaranja ostavine, stvari se nisu makle ni za mikromilimetar, pa se i dalje ne zna čije su slike, crteži, skulpture, nakit, bunde, dragocenosti i stilski nameštaj, koji su ostali iza slikarke – kaže Suzana Spasić, direktorka Fonda.
- Dogodilo se ono čega se Olja najviše pribojavala i zbog čega je upravo osnovala Fond, njene slike su u depou, daleko od publike. Olja je verovala da je osnivanje Fonda njen testament. Želela je da na taj način narodu ostavi ono što je sticala celog života.
Od samog početka ostavinske rasprave i Grad i Republika navodno su bili zainteresovani da pomognu uređenju stalne postavke Oljinih dela. Podsetimo, Ivanjicki je umrla bez testamenta i bez zakonskih naslednika. Fond koji je ona osnovala poziva se na usmeni testament, dok država to osporava i smatra da je jedini naslednik, jer Ivanjicki nije imala zakonskih naslednika.
- Po ko zna koji put pokušavam da spasem Oljinu zaostavštinu – kaže Suzana Spasić.
- Fond je spreman da odustane od spora, ako bi Ministarstvo kulture, odnosno Republika Srbija, potvrdili pred sudom i dokumentovali da su obezbedili prostor za stalnu postavku dela Olje Ivanjicki i rad Fonda. Nije najvažnije pitanje ko je vlasnik, već šta će uraditi sa tom imovinom. Ako je poenta da se nešto stavi u depo i da tu nedostupno stoji godinama, onda je jasno da niko i ne želi da se problem reši. Onda se i priča da su Grad, Republika i Fond tri strane koje se slažu u tome da je važno da se što pre osnuje stalna postavka dovodi u sumnju. Jer, neobično je da posle toliko vremena ne možemo da nađemo zajedničko rešenje.
Zaposleni u Istorijskom muzeju Srbije takođe su zainteresovani za to da se spor što pre okonča.
- Ako bi država postala naslednik, pobrinuli bismo se da na najbolji način predstavimo Oljinu zaostavštinu – kaže dr Dušica Bojić, ditektor Istorijskog muzeja Srbije.
- Olja je bila dugogodišnja saradnica Istorijskog muzeja. Imali smo pet izložbi njenih dela, a petnaestak njenih slika je u vlasništvu Muzeja. Neka njena dela smo naručili – „Boj na Deligradu“, „Bombardovanje Beograda“…, a neka nam je poklonila. Najvrednije stvari iz njenog ateljea smestili smo u naš najbolji depo.
Naša sagovornica kaže da je kompletna Oljina zaostavština popisana i fotografisana prilikom preuzimanja. Napravljena je knjiga od 500 strana. Slike i crteži, njih 729, preneti su u depo, a na popisnim listama nalazi se i 27 skulptura i instalacija, 73 komada stilskog nameštaja, 14 lampi, 32 komada srebrnih i posrebrenih poslužavnika, 211 čaša, posuda i drugih predmeta, vredna kolekcija od 65 staklenih pritiskača za papir, 1.148 knjiga, 28 svećnjaka, 32 bunde i osam krznenih šalova, dvogled, starinske pegle, escajg i tehnički uređaji, kao i novac koji je nađen u samoj kući (43.000 evra, 13.724 dolara, 200 funti i 500 rubalja). Sav novac koji je nađen u ateljeu položen je, opet po nalogu suda, na račun jedne službenice Istorijskog muzeja za tu namenu.
- Novac je, tako je sud tražio, deponovan na ime fizičkog lica – objašnjava Dušica Bojić. – Štednu knjižicu, kao i još neke Oljine vredne stvari, čuvamo u našem sefu. Niko nema pristup tim dokumentima. Kod nas su dok se spor ne završi.
Do ove godine Muzej je dobijao namenska sredstva iz republičkog budžeta za čuvanje Oljine zaostavštine. Taj novac je bio dovoljan samo za tekuće održavanje.
ATELJE SE VRAĆA GRADU?
Poslednja ideja o kojoj se ozbiljno govorilo bila je da se umesto muzeja, o kome je slikarka maštala, napravi otvoreni atelje u prostoru u kome je na Kosančićevom vencu živela. I ta ideja je, po svemu sudeći, pala u vodu!
Atelje Olje Ivanjicki najverovatnije će biti vraćen Gradu (Poslovnom prostoru), jer Istorijski muzej Srbije nema sredstava da plati neophodne popravke. Vlaga je pojela zidove, a uskoro će zbog opasnosti od požara i struja biti isključena!
ZA ŽIVOTA SANJALA O MUZEJU
Olja Ivanjicki je za života sanjala o tome da u Beogradu sagradi svoj muzej, poput Dalijevog u Figuerasu. Za izgradnju muzeja u kojem bi bila sačuvana njena dela, ali i dela slikara, njenih prijatelja i savremenika, ostavila je 150.000 evra…
(Večernje novosti)