Skoro vek kasnije, reč „misterija“ zamenjena je drugom – „prevara“. Britanski Telegraf piše o „poslednjoj velikoj misteriji“ vezanoj za potonuće Titanika – sudbini pokojne Lorejn Alison.
Verovalo se da je ova, tada dvogodišnja putnica, potonula zajedno sa brodom, što ju je činilo jedinim detetom koje je izgubilo život a da je putovalo u prvoj i drugoj klasi.
Međutim, njeno telo nikada nije otkriveno, a 28 godina kasnije, 1940. godine, jedna žena istupila je tvrdeći da je ona Alison. Ona je takođe znala detalje koji bi bili poznati samo bliskim članovima porodice Alison.
Helen Krejmer je tvrdila da je bila smeštena u brod za spašavanje sa čovekom, koji joj je pre njegove smrti otkrio da je on Tomas Endrjuz, dizajner Titanika, za kog se takođe mislio da je stradao tokom brodoloma.
Imućna porodica Alison odbacila je ove tvrdnje, a cela priča mogla je i dalje da ostane pod velom misterije sa smrću Krejmerove 1992. godine, ali nije…
Dvadeset godina kasnije, njena unuka, Debrina Vuds, ponovo je počela da širi ovu priču tvrdeći da želi da napiše i knjigu.
Porodica Lorejn Alison je i ovog puta bila krajnje nezainteresovana za ove tvrdnje a čak je tražila i zabranu prilaska kako bi sprečila Vudsovu da prospe pepeo Krejmerove po porodičnom imanju.
Međutim, u celu priču se umešala i nauka, a istraživači su testirali mitohondrični DNK rođaka Alisonove i Krejmerove. Rezultati su pokazali da nije bilo poklapanja.
Sa druge strane, Vudova i dalje tvrdi da poseduje dokaze koji mogu da pokažu autentičnost njenih tvrdnji, dok porodica Alison smatra da je u pitanju „kolosalna prevara koja godinama progoni članove ove porodice“.