Odluka ministara spoljnih poslova članica Evropske unije da ne pojačaju intenzitet sankcija Rusiji već da produže postojeći paket kaznenih mera, uz dodavanje novih pojedinaca na „crnu listu”, za šeficu evropske diplomatije Federiku Mogerini pokazatelj je jedinstva unutar unije. Premda njena ocena odražava zadovoljstvo zbog toga što grčka delegacija nije torpedovala nastojanja da se kazni Moskva, kao što se spekulisalo, ipak se čini da u Briselu i Vašingtonu prevladava osećaj nezadovoljstva zbog postojanja suprotstavljenog mišljenja.
Pobeda Koalicije radikalne levice Sirize, koja nikada nije krila da sankcije uvedene Rusiji zbog krize u Ukrajini smatra besmislenim, kod mnogih je pobudila osećaj da nova vlast u Atini predstavlja trojanskog konja unutar EU i NATO-a. Hitan sastanak šefova diplomatija održan u Briselu pokazao je novu dinamiku u odnosima unutar unije. Nakon žustre debate nije bio moguć konsenzus oko uvođenja dodatnih sankcija, pa je produženje postojećih došlo kao utešna nagrada. Front zemalja predvođenih Grčkom nije uložio veto, dok su pristalice kažnjavanja Rusije, među kojima se ističu baltičke zemlje i Poljska, pristale na novu polugodišnju rundu produženja postojećih sankcija.
Kompromisno rešenje se međutim u oba tabora doživljava kao trijumf sopstvene pozicije, pa ministar spoljnih poslova Litvanije Linas Linkevičijus za „Njujork tajms” komentariše da su Grci „bili prinuđeni da promene svoj tvrdoglavi stav”, dok mediji u Atini prenose da je sastanak u Briselu pobeda nove grčke diplomatije.
Lider Sirize i novi grčki premijer Aleksis Cipras pre dva meseca u intervjuu „Politici” insistirao je da evropska bezbednost može biti građena jedino sa Rusijom, a ne bez nje ili protiv nje.
„Od početka ukrajinske krize kritikovali smo pristup SAD i EU i ukazivali da je prisiljavanje zemlje da odabere između Rusije i Zapada – siguran recept za katastrofu. Kritikovali smo pasivan odnos EU prema fašističkim i neonacističkim snagama koje su izašle na ulice”, rekao je Cipras početkom decembra za naš list.
Sličan stav ima druga zvezda političke elite u Atini – ministar finansija Janis Varufakis. Iako ne važi za obožavatelja Vladimira Putina (svojevremeno je glasao protiv dodele počasnog doktorata ruskom predsedniku na Univerzitetu u Atini), u svom blogu je otvoreno upozorio EU da „prestane da se meša” u događaje u Ukrajini.
Zapadu je zamerio dvostruke standarde nakon aneksije Krima, a Ukrajinu je opisao kao „bojno polje između ruskog industrijskog neofeudalizma, ambicija američkog Stejt departmenta i politike novog nemačkog lebensrauma (teorija o ’životnom prostoru’ u nacističkoj Nemačkoj)”.
Pravo pitanje na koje za sada nema ubedljivog odgovora jeste koliko je Siriza zaista spremna da istraje u proruskom pristupu i da li je uticaj na odlučivanje unutar EU i NATO-a karta na koju će zaigrati tražeći popustljivost od međunarodnih finansijskih institucija. Odbijanje saradnje sa „trojkom” međunarodnih kreditora (Evropska komisija, MMF i Evropska centralna banka) u trenutnom restriktivnom aranžmanu međutim ne znači da Grčka nije spremna za ekonomske reforme, ali pod drugim uslovima.
Agitovanje za odustajanje od štednje i otpis nagomilanog duga doveli su Sirizu na vlast, i iz perspektive grčkog glasača pitanja Ukrajine i sankcija Rusiji nemaju veliki značaj. Insistiranje na proruskom stavu bez sumnje bi dovelo do konfrontacije sa Nemačkom, koja će doneti konačnu odluku o ekonomskoj politici prema Grčkoj. U tom svetlu malo je verovatno da će Cipras zarad ruskih interesa žrtvovati grčke. Mnogo je verovatnije da zatezanjem oko Ukrajine pokušava da popravi svoju pregovaračku poziciju, kao i da će pažljivo birati način i ton komunikacije sa Berlinom, to jest sa Angelom Merkel.
S druge strane, činjenica je da Grčka nije jedina evropska zemlja koja je ubeđena u ispravnost kažnjavanja Moskve. Sličan stav imaju nemački privrednici koji lobiraju za ublažavanje kaznenih mera, dok pojedini analitičari smatraju da bi prorusko istupanje Atine moglo da okuraži i druge istomišljenike unutar EU.
Velika ekonomska kriza koja je dovela do jačanja ekstremnih levičarskih i desničarskih partija u Evropi na površinu je izbacila još jedan fenomen. Zahvaljujući Rusiji, odnosno prisnom odnosu sa Kremljom, na istoj strani našle su se inače ideološki dijametralno suprotstavljene partije. Situacija da u istom košu budu levičarska Siriza i francuski ultradesničarski Nacionalni front Marin le Pen u uticajnoj zapadnoj štampi tumači se kao deo Putinove strategije „zavadi pa vladaj”. Simpatije Le Penove prema Putinu dobro su poznate, a njena partija je nedavno dobila višemilionski zajam od jedne ruske banke.
Na istoj frekvenciji je i glas prvog čoveka španskog Podemosa (Možemo) Pabla Iglesijasa koji je osudio evropske „dvostruke standarde” prema Rusiji i Izraelu. On tvrdi da je Izraelu dozvoljeno da čini ono što se Rusiji zamera u Ukrajini. Grupi pripada i italijanski Pokret pet zvezdica komičara Bepa Grila koji u svojim blogovima često hvali Vladimira Putina i njegovo ponašanje u ukrajinskoj krizi.
Sirizu od ostalih „antiestablišment” pokreta i partija ipak razlikuje jedna osobina – jedina je uspela da se domogne vlasti. Ponašanje Aleksisa Ciprasa stoga će biti efikasan lakmus papir za testiranje ponašanja cele ove grupacije kada dođe na vlast. Ove godine su izbori u Španiji, a od koraka koje do tada napravi Siriza umnogome će zavisiti sudbina za sada veoma popularnog Podemosa.
(Dragan Vukotić, Vaseljenska)