Granična policija sprečila je 18 migranata sa Kosova i Metohije da krajem prošle nedelje nelegalno pređu granicu sa Mađarskom. Dve osobe iz Subotice i Prizrena pritvorene su zbog krijumčarenja ljudi. Oni su samo kap u moru nevoljnika, koji sve masovnije pokušavaju da pobegnu sa „slobodnog Kosova“ i preko naše zemlje probiju evropsku barijeru i dokopaju se Zapada.
Mada formalno pokušavaju da ih spreče, kosovski policajci, uz malu nadoknadu, najčešće pet evra po čoveku, žmure na odlaske prepunih autobusa, usred noći ili ranom zorom, u pravcu Beograda, pa dalje ka Subotici.
Šverc kosovskih Albanaca preko severne srpske granice postao je unosan biznis. Ne zna se koliko ljudi ilegalno pređe „državnu crtu“ za godinu dana, ali čak 21.453 žitelja KiM zatražilo je azil prošle godine u Mađarskoj. Ovo za „Novosti“ otkriva Radoš Đurović, direktor Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila.
To je polovina ukupnog broja od 40.000 zahteva za azil u ovoj susednoj državi, koliko je podneto lane. Svi migranti ušli su preko Srbije. Broj zahteva konstantno raste, pa je u decembru broj premašio 14.000 za mesec dana, što znači da se mađarskim vlastima dnevno obraćalo i po 400 ljudi tražeći papire! Polovina njih bila je sa KiM.
- Oni u Mađarsku ulaze uglavnom ilegalno, ali ne istim švercerskim kanalima kao ostali migranti koji prolaze kroz Srbiju – objašnjava Đurović. – Na jug naše zemlje stižu sa kosovskim ličnim kartama i tu dobijaju statusno neutralne potvrde da su ušli u zemlju, sa kojima se kreću po teritoriji centralne Srbije. Tako, legalno, putuju do Subotice, vrlo često u grupama, autobusom. Tu ih sačekuju zemljaci koji već žive u Vojvodini.
Albanci s Kosmeta neretko putuju sa celom porodicom, uključujući i decu, ali često i sami, mlađi, radno sposobni muškarci. Kad se dokopaju „sigurne luke“, odatle će slati novac familiji na Kosmetu, i olakšati socijalni teret tamošnjim vlastima. Zato se Prištini i isplati da na celu priču „žmuri“, dok se mađarski susedi sve glasnije bune. Srpsko-mađarsku granicu prelaze preko njiva, pod okriljem noći. Oni koji su uhvaćeni, s druge strane, obično bivaju prosleđeni u sabirni centar u Segedinu, a odatle u zatvorene centre. Ako zatraže azil i uđu u azilnu proceduru, prebacuju ih u otvorene centre, odakle najčešće beže dalje, ne sačekavši kraj azilnog postupka.
Cilj su im zemlje u kojima je jaka albanska dijaspora – Francuska, Nemačka, Belgija, Austrija. Veliki broj iz Mađarske ide u Češku, pa odatle dalje. Mađarima obično ne pokazuju papire koje imaju, ali u Češkoj vade iz zavežljaja kosovske lične karte i izvode iz matičnih knjiga za decu.
- Ako ih otkriju i na osnovu otisaka prstiju utvrde da su već tražili azil, Česi ih deportuju u Mađarsku. Obično bez prebijene pare, jer im pre toga naplate smeštaj i prihvat. Do sada su Albanci s Kosmeta, kada im Mađari odbiju azil, vraćani kući avionima. U toku su razgovori da im Srbija, bez obzira na to što ne priznaje kosovska dokumenta, ubuduće omogući povratak kopnenim putem – kaže Đurović.
Međutim, ima i onih koji su iz naše zemlje izašli sa legalnim, srpskim dokumentima. Od septembra 2009. do maja 2011. godine, prema rečime Ivice Dačića, u to vreme ministra policije, 26.000 kosovskih Albanaca dobilo je naš pasoš. Oni još važe. Koliko njih je došlo do srpskih pasoša ilegalno – ne zna se.
Do kraja aprila 2009. izdato je oko 5.600 novih, biometrijskih pasoša kosovskim Srbima i više od 1.500 kosovskim Albancima. U junu 2009. MUP Srbije prestaje sa izdavanjem biometrijskih pasoša rezidentima Kosova nezavisno od nacionalne pripadnosti.
Prijava prebivališta u užoj Srbiji u to vreme postala je unosan biznis. Prema saznanjima policije, Albanci su prvo na Kosmetu tražili posrednika koji može da putuje slobodno u Srbiju i koji ima veze sa administrativnim jedinicama policije KiM. Tamo, uz pismeno ovlašćenje od osobe koja se prijavljuje, posrednik dobija izvod iz matične knjige rođenih i potvrdu o državljanstvu. Posrednici su za nabavku dokumenata u prvo vreme tražili samo 100 evra. Sa izdatim papirima i bilo kojim drugim starim srpskim dokumentom (pasošem ili ličnom kartom, čak i ako je rok važnosti istekao) mogli su bez problema da putuju u Srbiju. U Srbiji su morali lično da traže nova dokumenta – biometrijsku ličnu kartu i pasoš. Da bi ih dobili, ispisivali su se iz svog kosmetskog mesta boravka i upisivali se na adrese u Srbiji.
Prema nekim procenama, ovo je Albance sa KiM koštalo između 2.000 i 7.000 evra, koliko su plaćali posrednicima i službenicima u administraciji, kao i osobama koje im „pozajmljuju“ svoju adresu.
Samo od početka januara do kraja avgusta 2010, dnevno je prosečno 45 Albanaca sa Kosmeta tražilo prebivalište na teritoriji najveće niške gradske opštine Medijana. U ovom periodu blizu 11.000 Albanaca izrazilo je „želju“ da postanu Nišlije na osnovu Zakona o prebivalištu i boravku građana.
U MUP-u Srbije nemaju podatke koliko je Albanaca sa KiM prijavilo prebivalište na teritoriji Niša i koliko njih je zatim podnelo zahteve za dobijanje putnih isprava.
- Osim zakona, na građane Srbije sa prijavljenim prebivalištem na teritoriji AP KiM u postupku prijavljivanja prebivališta na teritoriji Srbije primenjuju se i odredbe Uredbe o postupku utvrđivanja ispunjenosti propisanih uslova za izdavanje pasoša za lica sa područja AP KiM.
Uredbom je propisano da se u postupku prijavljivanja i odjavljivanja prebivališta vrše bezbednosne i druge provere. Cilj je utvrđivanje istinitosti podataka i priloženih isprava.
KRIJUMČARENJE TAKSIJEM
Kako je saopšteno iz Osnovnog javnog tužilaštva u Subotici, 18 migranata Granična policija otkrila je u tri vozila u blizini granice. U taksi vozilu kojim je upravljao M. S. (1965), a na mestu suvozača bio osumnjičeni K. N. (1986), obojica iz Subotice, otkriveno je devet migranata sa KiM. U vozilu kojim je upravljao T. V. (1983) iz Subotice otkrivena su četiri, dok je u vozilu kojim je upravljao B. M. (1989) iz Subotice bilo pet migranata. U organizovanju krijumčarenja ljudi preko granice učestvovao je i D. I. (1973) iz Prizrena. Protiv osumnjičenih je Osnovnom javnom tužilaštvu u Subotici podneta krivična prijava zbog dela nedozvoljeni prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi, a protiv D. I. i K. N. doneto je i rešenje o određivanju pritvora do 30 dana.
LAŽNA DOKUMENTA IZ POLICIJE
Srpska policija imala je nekoliko akcija sprečavanja trgovine našim dokumentima. U opštini Merošina 2010. uhapšena su četvorica policajaca. Oni su i osuđeni da su pomogli najmanje 50 Alabanca da prijave prebivališta i dobiju putne isprave. U Smederevskoj Palanci uhapšen je policajac zbog sumnje da je omogućio petorici Albanaca da dobiju putne isprave u ovom gradu. U maju 2010. u akciji „Božur 24″ uhapšene su 24 osobe, među kojima je i 16 službenika granične policije i Uprave za upravne poslove iz Beograda, Niša, Vranja i drugih gradova južne Srbije. Oni su završili iza rešetaka zbog sumnje da su pomagali licima koja nemaju osnov za dobijanje azila da odu u zemlje Evropske unije, odnosno da su za mito od najmanje 100 evra izdavali lažna dokumenta, na primer, izvode iz matične knjige rođenih, uverenja o državljanstvu i prebivalištu.
BEG IZ BUJANOVCA
Početkom ove nedelje u autobus koji saobraća na relaciji Skoplje – Beograd, na stanici u Bujanovcu je ušlo tridesetak mladih Albanaca. Jedan od putnika, koji zna albanski, kasnije je potvrdio da su Albanci međusobno pričali kako beže sa juga Srbije, jer se „sprema neka mobilizacija Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca“. Njihova odrednica bila je Beograd, ali se ne zna gde su se odatle uputili.
(Večernje novosti)