Samo 20 odsto stanovnika BiH misli da će 2015. godina biti bolja od prethodne, pokazali su rezultati jednog istraživanja objavljenog ovih dana. Izgleda da agencija koja ga je sprovela nije uzela u obzir administrativne granice, pa je ostala nepoznata entitetska struktura optimizma, ali uzeću sebi za pravo da zaključim da je u Srpskoj taj procenat sigurno viši u odnosu na FBiH, odnosno državni nivo. Jer, čemu priče o boljem delu BiH, ako smo mi u Srpskoj veći pesimisti od „federalaca“. Stoga se može očekivati da, recimo, SNSD-ovi poslanici u Parlamentu BiH zatraže posebna istraživanja za dva entiteta, jer u pitanju je nacionalni optimistički interes.
Takav zahtev, garantujem, ne bi podržali poslanici Saveza za promene. Kad već nisu za smenu povremenog posetioca Vozuće u ratnom periodu, Šefika Džaferovića, teško da bi se usaglasili sa SNSD-ovcima o trivijalnim stvarima kao što je optimizam. A upravo oni (poslanici) imaju razlog da budu pesimisti, jer je buduća koalicija u Sarajevu najavila smanjenje primanja svim zvaničnicima. U vremenu kada legenda Šaban Šaulić zaradi 2.000 evra za dvadesetak sekundi, pevajući na gastarbajterskim proslavama, državni poslanici za tu cifru moraju mukotrpno raditi gotovo 20 dana, a da ne dolaze na posao. I gde je tu pravda? I kako BiH da bude normalna zemlja, ako se poslanicima smanjuje plata?
A što se tiče glasačke hipnotisane gomile, takoreći građanstva, za njihovo zdravlje bolje je da sve ostane na nivou iz 2014. godine. Samo da ne bude nekih izbora, osim onih u Stanarima. Uostalom, u gorepomenutom istraživanju postoji i stavka da se, i pored svega, šest od 10 stanovnika BiH oseća srećno, što je i logično. Naime, tako je malo potrebno da čovek bude srećan.
Jer, ako bi banjalučka toplana grejala celu zimu bez problema ili ako bi, na primer, pala cena hleba ili troškova prevoza, jer je pojeftinilo gorivo, to bi bio potpuni šok za organizam i novčanike, u kojima bi ostala poneka marka više. Više novca znači i više pohlepe, a ako je narod pohlepan, to nije dobro za mentalno zdravlje i ljudi postaju nestabilni. Zato, zarad ekonomske i političke stabilnosti, što nam je, čulo se ovih dana, svima najvažniji cilj, bolje je da je narod bez para.
(Pressrs.ba)