Na Facebook zidovima i Twitter profilima korisnika društvenih mreža s prostora Zapadnog Balkana poslednjih godina sve češće se mogu videti skečevi legendarnih Nadrealista uz poruku: “Oni su sve znali”.
Jedan od takvih je onaj skeč u kojem Evropljani preko zida posmatraju kako se nekadašnji Jugosloveni međusobno tuku u “stogodišnjem ratu”, a onda poslednjeg preživelog Jugoslovena svečano prime u Evropsku uniju i poput kakvog divljaka vode u Brisel.
Na svečanost prijema u nekoj zadimljenoj krčmi gde predstavnici sada zavađenih evropskih naroda konstatuju da su mogli davno ući u EU “da je bilo pameti”.
“Drago mi je da ste i vi konačno došli pameti, a i vreme je bilo”, kaže Nemac.
Na to Francuz (Nenad Janković alias Nele Karajlić) odgovara kako bi oni “puno ranije došli pameti” da Nemci i Italijani (Branko Đurić Đuro) “sve to nisu zakuvali”, nakon čega dolazi do rasprave koja završava tučom, te, posledično, raspadom EU i ratom, i to baš kada je poslednji Jugoslaven stigao do EU! Tada “poslednjih Jugoslaven”, i dalje u ratničkom izdanju (Zenit Đozić), uzima što može i beži iz “dosanjane” mu EU. A potom, paradoksalno, reporter sa Balkana preko zida prati rat u EU.
Svemu tome s ćoška, onako s nogama na stolu s kariranim stolnjakom, nezainteresovano prisustvuje jedan Amerikanac koji telefonira i ne dozvoljava da ga prekidaju, te im s vremena na vreme kaže da prekinu ili nastave razgovor, što i danas jeste pozicija supersile Amerike u odnosu na Evropu i njenu politiku. A taj ping-pong se obično testira na stanovnicima zemalja Balkana.
Tako nekako danas izgleda i balkanska zbilja u kojoj su, dve decenije nakon rata, u EU uši tek građani Slovenije (koja je potom završila u velikim problemima) i Hrvatske, koju od ulaska u EU 1. jula 2013. ne prestaju potresati ekonomske i društvene krize, zataškavani nacionalizam, nerasvetljeni slučajevi iz prošlosti…, dok su daleko od “elitnog društva” EU Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija i Kosovo koje razni sitni i nešto viši evropski zvaničnici, baš kao oni iz skeča, svako malo ruže ”zašto ne dođu pameti”, zašto ”demokratski ne reše svoj probleme”, zašto beže sa Balkana, dok istovremeno i države većine zemalja EU grcaju u krizi i problemima.
Da li će se EU raspasti dok do nje stigne “poslednji preživeli Jugosloven”, ako je suditi prema ranije tačnim prognozama legendarnih Sarajlija, treba se bojati.
Kako su Nadrealisti znali?
Ili, bolje reći, zašto su se građani bivše Jugoslavije tek smejali njihovim često krajnje ozbiljnim opservacijama i ocenama ispričanima kroz humor?
Nisu građani Zapadnog Balkana verovali da će komunisti postati gorljivi nacionalisti, da će postojati istočno i zapadno Sarajevo, da će sitni šverceri biti ugledni biznismeni, da će svako veće selo imati fakultet, da će u tramvajima revizori izgledati poput nindža ratnika, da će vlast optuživati rudare “jer imaju svoj voz”… Osmeh na licu koji izazivaju skečevi Nadrealista i danas, toliko godina posle, zaledi realnost koja je baš onakva kako su oni prevideli.
Za agenciju Anadolija nedavno je o tome govorio Srđan Velimirović, jedan od scenarista predratne “Top lista nadrealista” i posleratnog “Nadreality showa”.
Na pitanje novinara AA kako su znali da će, na primer, Švedsku zadesiti nemiri, što je nedavno bio slučaj, Velimirović je rekao:
“Za Švedsku je lagan odgovor. Imali smo informacije iz Vlade Švedske. Bio je to neki njihov ministar, pa nam je on dojavio šta će se dogoditi. Kasnije je on ‘zglajzao’, neko ga je ubio. Pričalo se čak i da je to i sa naše strane, ali mi nismo imali u to umešane prste”, započeo je šaljivu priču Velimirović.
Velimirović je za AA tada istakao i kako je Nenad Janković, poznatiji kao Nele Karajlić, bio dobro upućen u politiku, što im je uvelike pomoglo u kreiranju skečeva pre rata u BiH.
“Najluđa stvar koju možeš smisliti, ona se ostvari. To je ta formula uspeha predviđanja. Danas, kad bi mi seli i pričali šta je to najneverovatnije što se može dogoditi ovde, to bi se dogodilo. Ipak, ostavimo ljudima da sami smisle koja je to stvar”, govorio je Velimirović.
Trebamo, rekao je, sad očekivati izbeglice iz Švedske.
“Ako im se ne sviđa u Švedskoj, neka idu u Norvešku. To im je bar blizu”, rekao je Velimirović i dodao da se Bosna uskoro treba čuvati najezde izbeglica iz Švedske, kako je prikazano u jednom predratnom skeču u kojem poslastičar Albanac (Ševćet Haljimi) u Sarajevu zaposli dvojicu Šveđana da prodaju sladoled (“To su čisti momci, to nema dljaka da padne…”), navodeći da je to učinio “jer ga je teško potresla kriza u Švedskoj”.
U jednoj od epizoda “Nadreality showa”, more je došlo do Baščaršije, a Sarajlije Makaranima izdaju smeštaj. Velimirović je kazao kako ni to nije nemoguće, ukoliko se sagleda trenutna situacija sa klimatskim promenama i topljenjem glečera.
“Kako smo krenuli, i taj skeč će se ostvariti. Primat ćemo mi onda Dalmatince na ljetovanje kod nas, pa ćemo onda videti oko cena. Zato bolje da sad malo pripaze kako nama zaračunavaju, kako mi njima posle ne bi vraćali”, šalio se Velimirović.
Šteta je što su se Nadrealisti raspali
Pokret “New Primitives” ismejavao je primitivizam, a mnogi su ga shvatili ozbiljno i pretvorili ga gotovo u kulturu življenja. Ipak, neke stvari su uspele doći do ljudi jer, kako je istakao Velimirović, ne razmišljaju i ne shvataju svi isto.
“Što se tiče primitivizma danas, ne znam da li je on veći. To se nama čini, uvek ima ljudi koji se sporije prilagođavaju promenama. Na nama je da učimo ljude kako se ulazi u tramvaj i kako se hoda ulicom. Samo da ne bude opet neki rat, pa da moramo sve ispočetka”, istakao je Velimirović.
“Nadrealisti” su, kroz svoje skečeve, ismejavali besmislene promene, dolazak na vlast različitih ljudi koji rade istu stvar kao njihovi prethodnici, ali su ih smenili samo promene radi. Upravo to se danas događa na našim prostorima.
Srđan Velimirović danas snima reklame, crta, piše scenarije. Još uvek, koliko mu udaljenost dopušta, održava kontakt sa starom postavom Nadrealista.
“To je isto velika šteta svega što se dogodilo, što se tako jedna sjajna ekipa ljudi razišla. To je za ovaj grad, državu i sve baš šteta. To je bila jedna koncentracija duhovitih ljudi dobre volje. Sad moramo putovati negde da bi se viđali. Ali nek smo živi i zdravi”, istakao je Velimirović.
A gde je hepek?
Prisetio se i hepeka – sprave koja u jednom trenutku rešava sve probleme, a koja bi, pomislili su mnogi, tako dobro došla na Balkanu.
“Dok sami ne počnemo nešto raditi i pokušavati da promenimo, nikakav hepek nam neće pomoći. Po meni je hepek baš odraz našeg društva. Ne moramo ništa da radimo, jer će se pojaviti neka mašina i sve će se promeniti. Odraz našeg društva, naše želje da to tako bude i uzaludnih nadanja u nešto”, naglasio je Velimirović.
Puno toga mora se promeniti, kazao je on, kako bi situacija u Bosni i Hercegovini i ostalim zemljama regiona bila bolja, a mladi prestali odlaziti u svet i počeli ulagati svoje znanje i obrazovanje u razvoj svojih zemalja.
Političari prvo moraju shvatiti da se svet promenio, jer je mlade veoma lako pokrenuti. Ne bude li se ovde nešto brzo promenilo, ljudi će zaista otići, jer će vani naći dobro plaćen posao, a preko Interneta će pričati sa rajom u Bosni. Svaki čovek može da bude bolji, duhovitiji. Da nekom akcijom doprinese da celoj zemlji bude bolje”, poručio je jedan od scenarista legendarnih “Nadrealista”.
(Nezavisne novine)