Američka Bela kuća promenila je stav povodom zvaničnih garancija nemešanja prekookeanskih specijalnih službi u sferu delatnosti političara i provatni život običnih građana Nemačke: pregovori o potpisivanju dokumenata koji su, činilo se, tekli uspešno, zakočeni su. A značaj ovog sporazuma izlazi van ovkira odnosa SAD samo sa jednim od svojih saveznika.
Posle prošlogodišnjeg objavljivanja serije raskrinkavajućih dokumenata o špijunskoj delatnosti američkih specijalnih službi u EVropi od strane bivšeg agenta Cije i Agencije za nacionalnu bezbednosti Edvarda Snoudena, tamo se razbuktao grandiozni politički skandal. Posebnu aktualnost mu je dodala činjenica da, kako se ispostavilo, saradnici ANB i Cije tokom godine, a možda i dalje, pratili su telefonske razgovore federalnog kancelara Nemačke Angele Merkel.
I mada su sa američke strane usledila izvinjenja i uveravanja da nadalje neće biti dopuštena slična dejstva, Berlin je zatražio od starijeg atlantskog saveznika pismene garancije u obliku pravno obavezujućeg sporazuma.
Tada su između predstavnika SAD i Nemačke i započeli pregovori o datom pitanju. Prvo, kako su saopštili mediji, sve je govorilo u korist njihovog uspešnog završetka. U avgustu kao odgovor na zahtev frakcije SDPG u bundestagu predstavnik vlade je uverio poslanike u to da je američka strana spremna da potpiše sporazum o odustajanju od uzajamne špijunaže, uključujući sveru ekonomije, kao i o nedopustivosti kršenja nacionalnog zakonodavstva. I ovih dana Zidojče cajtung i Severnonemački radio istovremeno su saopštili da sporazum najverovatnije neće biti potpisan. Amerikanci su nas prevarili – citira list reči jednog visokog vladinog činovnika.
Ali, po svemu sudeći, EU ne namerava da ide na konfrontaciju sa Vašingtonom. Zamenik direktora Instituta za političku i vojnu analizu Aleksandar Hramčihin smatra to u principu objašnjivim.
U celini, mnoge zemlje, uključujući, naravno, i Nemačku, kaže naučnik, toliko jako su psihološki vezane za Ameriku da im je, recimo, teško da se odluče sa njom na konflikt, čak ako se za to pojavi sasvim realna situacija.
Prema mišljenju člana Komiteta za međunarodne poslove nemačkog bundestaga Hansa-Petera Ula, problem špijunaže treba zaista razmatrati u razmerama čitave Evrope.
Smatram da ovaj razgovor treba da prenesemo na drugi, delotvorniji nivo – rekao je poslanik u radijskom intervjuu. Recimo, između EU i Amerike postoji sporazum o zaštiti podataka. Njega treba još jednom razmotriti. To će između ostalog biti osnova za odgovor i na drugi pitanje, samo po sebi kardinalno – da li američke specijalne službe vrše ekonomsku špijunažu u Evropi?
Kako je izjavio kabinet Angele Merkel, pregovori sa SAD o sporazumu ipak napreduju. Samo američki partner, izgleda, napreduje u rikverc.
(Glas Rusije)