Rusija je iznenadila Vašington poremetivši diplomatsku šahovsku tablu: Vladimir Putin je posetio Tursku, članicu NATO-a, kratko nakon američkog potpredsednika Džoa Bajdena i napravio ekonomski sporazum. Ne samo da se na ovaj način zaobilaze unilateralne sankcije NATO saveza, već se i duboko remete.
Turska je danas na dobrom putu ka užasnoj diktaturi. Prema navodima Stejt departmenta:
- internet je cenzurisan;
- vlada zloupotrebljava svoju moć zaustavljajući istrage o korupciji sprovedene protiv svojih članova i porodica; policija i sudstvo se kažnjavaju ukoliko započnu ove istrage;
- manjine nemaju prava, osim određene tri manjine definisane Sporazumom u Lozani 1923.;
- vlada Erdogana drži na stotine političkih zatvorenika (uglavnom viših oficira koji su kontaktirali kinesku vojsku, opozicione političare, novinare i advokate);
- mučenje je opšteprisutno, arbitrarno kažnjavanje i vansudska ubijanja su brojna.
Zločinačko zastranjivanje Erdoganove administracije izaziva veliku zabrinutost u krugu NATO-a, pogotovo otkad se Turska pokazala kao neodgovarajući saveznik.
Ona nastavlja da pomaže džihadistima u borbi protiv Kurda umesto da se aktivno pridruži koaliciji SAD protiv Islamskog emirata.
Upravo zato je potpredsednik Džo Bajden posetio Ankaru 22. novembra, da bi zapretio predsedniku Erdoganu da mora da prati naređenja SAD.
Međutim, Putin je 1. decembra takođe posetio Ankaru. On je tada izneo na sto dugo pripremanu ponudu: ekonomski savez između dve nacije bez premca.
Shvativši da je ova neočekivana ponuda jedini metod bekstva od Vašingtona, predsednik Erdogan je potpisao sve dokumente koje su Rusi doneli.
Prihvatio je ojačanje podmorskog cevovoda koji povezuje njegovu državu sa Rusijom putem Crnog mora; kupio je ruski gas po dobroj ceni, pa čak i nuklearne elektrane kako bi napajao svoju industriju; dopremio je poljoprivredna dobra Rusiji uprkos embargu od strane ostalih atlantskih država itd.
Što se NATO-a tiče, problem Turske prerasta u noćnu moru.
Jasno je da Vladimir Putin nje promenio svoje mišljenje o Redžepu Tajipu Erdoganu. On i dalje smatra da je Erdogan sitni kriminalac koji se pridružio Muslimanskom bratstvu, dospeo na vlast uz pomoć CIA-e i koji se sada ponaša kao pravi šef mafije.
Međutim, ruski predsednik je navikao na sklapanje sporazuma sa oligarsima ili šefovima država u centralnoj Aziji koji nisu ništa bolji. On je i sam dospeo u Kremlj tako što se infiltrirao u krugove Borisa Jeljcina i Berezovskog.
Erdogan je svestan da duguje moć NATO-u, ali to za njega ne predstavlja problem. Biće politički saveznik Vašingtona i ekonomski saveznik Moskve.
On zna da nijedna država do sada nije napustila NATO savez, ali misli da će moći da vodi dvostruku igru.
Thierry Meyssan
(Webtribune.rs)