Piše: Dražen Ciglenečki
Njemačkog predsjednika ne bira se na neposrednim izborima nego u Bundestagu. Osim toga, nominalni šef države ima u Njemačkoj možda nešto manje izražene ustavne ovlasti nego njegov kolega u Hrvatskoj.
Ali, to su gotovo zanemarive razlike. I njemački i hrvatski predsjednik su u odnosu na vlade svojih zemalja, drugorazredne ili čak trećerazredne političke figure. Od obojice se očekuje da predstavljaju državu, ali da se ne bave dnevnom politikom.
Sadašnji njemački predsjednik Joachim Gauck zato je nedavno podigao veliku buru u javnosti nakon što je u jednom intervjuu postavio pitanje može li se Ljevici, stranci nastaloj transformacijom nekadašnjih vladajućih komunista u DDR-u, vjerovati.
Iako je ustvrdio da, naravno, priznaje izborne rezultate u njemačkoj saveznoj pokrajini Tiringiji, koji su sugerirali da će Bodo Ramelow iz Ljevice, u koaliciji sa SPD-om i Zelenima, postati premijer, Gauck je zbog te opaske trpio oštre političke i medijske kritike.
Neki su i branili pravo predsjednika na javno iznošenje vlastitog stava, ali ipak je prevladala ocjena da je Gauck, kako je to, primjerice, formulirao tjednik Spiegel, »izašao daleko izvan granica svoje dužnosti, izravno se miješajući u proces formiranja vlade u Tiringiji«.
I Ivo Josipović se početkom 2011. godine našao u sličnoj situaciji. HDZ je tada vrlo burno reagirao na predsjednikovu izjavu Poslovnom dnevniku da bi Vlada Jadranke Kosor, ako pristupni pregovori ne završe u lipnju, »trebala preispitati svoju poziciju i odgovornost«.
HDZ je optužio Josipovića da se uključio u izbornu kampanju na strani SDP-a. Smatrali su da predsjednik Republike ne smije na ovakav način raditi pritisak na Vladu.
Međutim, dva trenutačna predsjednička kandidata, Kolinda Grabar Kitarović iz HDZ-a i Milan Kujundžić koji je prošle godine napustio tu stranku, najavljuju da će, u slučaju izborne pobjede, Milanovićevu vladu na dnevnoj bazi pozivati na odgovornost. Kolinda Grabar Kitarović upozorava da će, ako je Vlada ne bude slušala, zatražiti prijevremene parlamentarne izbore.
Ovdje, po svemu sudeći, nije riječ tek o manipulaciji biračima, već o tome da dvoje spomenutih uopće ne razumije suštinu hrvatskog političkog sustava. Netko ih je potpuno krivo informirao da ustavna odredba, prema kojoj »predsjednik Republike brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti«, znači da je predsjednik zapravo nadređen Vladi.
Zanimljivo je da se dosad nitko toga nije sjetio, nego su baš Kujundžić i Kolinda Grabar Kitarović odjednom otkrili da predsjednik i danas ima ovlasti kakve je, prije promjene Ustava 2000., uživao Franjo Tuđman.
Sve je to uistinu groteskno, ali kad bi jedno od to dvoje porazili Josipovića i onda se ponašali u skladu s ovim što zadnjih tjedana pričaju, spektakl svaki dan bio bi zajamčen. Sukobi između predsjednika i Vlade bili bi dovoljni za napuniti novine. Više ne bismo imali kavu nego – zabavu s predsjednikom.
(Novi list – Rijeka)