Piše: Sanja Modrić
Dojučerašnji dekan Pravnog fakulteta u Osijeku dr. Igor Bojanić osuđen je za prodaju ispita na godinu dana zatvora, ali ni on, kao ni sve veći broj osuđenika u Hrvatskoj, neće iza rešetaka.
Korumpirani profesor koji je za 2000 eura bio voljan srediti prolaz na ispitu, a koji inače, da cirkus bude veći, drži studentima upravo kolegije o korupciji, na kraju se nagodio s USKOK-om pa će mu zatvorska kazna biti zamijenjena radom za opće dobro.
Nešto je kod nas jako poremećeno u shvaćanju pravde i mjere odgovornosti za kršenje zakona. Tko ovdje ima novaca, može izaći iz pritvora uz jamčevinu. Tko nema – a tko mu je kriv. Tko prizna da je počinio kažnjivo djelo ili cinka druge, više se ne mora bojati zatvora, dat će mu da radnim danima po par sati pere suđe u nekoj Caritasovoj kantini i popodne će lijepo ići kući da se odmori u svojoj fotelji.
Upoznala sam jednom gospodina profesora Bojanića na nekoj tribini u Hrvatskom novinarskom društvu kao velikog stručnjaka koji upravo radi u radnoj grupi za izmjenu Kaznenog zakona. Držao se, naravno, kao da je popio pamet cijeloga svijeta i kao da mu nitko u ovoj galaksiji nije ravan po gospodstvu. A zašto, uostalom, i ne bi.
Ne zna se još, doduše, kako će završiti drugi postupak koji se protiv Bojanića vodi zbog sumnje da je naplaćivao predavanja koja nije održao. Ali za sada može staviti prst u uho i fućkati. Od zatvora se spasio pa će nekoliko mjeseci negdje preslagivati papire iz lijeve ladice u desnu. A kad tako lagodno okaje dug društvu, nitko mu više neće smjeti predbaciti da je počinio kazneno djelo.
U ovoj ludoj zemlji – tko zna – možda se onda može vratiti i svojoj profesuri. Svakako, fakultetske vlasti mu još i sada dopuštaju da drži predavanja s objašnjenjem da im »službeno nije dostavljena presuda«. Osim Bojanića, za korupciju na osječkom Pravu optuženo je još nekoliko njegovih kolega, a akcija Index pružila je pipke i prema potkupljivim profesorima osječke Ekonomije. Više-manje sve te znanstvene karijatide, koje su prodavale ispite za plave kuverte, pečene janjce, autogume i građevinske radove na vikendicama, također mijenjaju svoje kazne za društveno koristan rad.
Čobankovićev slučaj već je ušao u legendu. Ministar koji je u aferi Planinska skrivio državi štetu od 38 milijuna kuna, izvukao se sa 18 i pol tjedana društveno korisnog rada u obliku guljenja krumpira. Svaka pijana budala koja noću provali u kiosk Tiska i odnese 20 šteka cigareta i petsto kuna dobije više od toga.
Društveno korisnim radom umjesto zatvorom sud je nagradio i Dragu Tadića iz Osijek-Koteksa za reketarenje u poznatoj »aferi šljunak« pri čemu je ostvario ukupnu imovinsku korist od skoro pet milijuna kuna.
Bivši urednik programna Nove TV Siniša Svilan također će radom za opće dobro odraditi kaznu za 67 i pol tisuća eura mita. Kao i neki kriminalci koji su tiskali lažne eure. Kao i advokati koji su jedinicama lokalne uprave naplaćivali nepostojeće troškove. Kao i Ljubo Ćesić Rojs, šverceri duhana, službenica našeg konzulata u Mostaru koja je prodala 68 krivotvorenih putovnica i još mnogi drugi. Lanjski je podatak, novi nemam, da je više od 2000 osuđenih osoba odrađivalo prvobitne zatvorske kazne radom za opće dobro. Jeftino. Jedan dan zatvora – dva sata dobrotvornog rada. Od takvog društva stvarno treba bježati koliko te noge nose.
(Novi list – Rijeka)