Piše: Sanja Modrić
Bogme ispada da je hrvatsko društvo zaslužilo kusati sve sadašnje i buduće reperkusije političkog kriminala i korupcije, te da se valja pripremiti na budućnost još jadniju i mračniju nego što se itko usudi predviđati.
Jer, evo, 74 posto naših građana izražava uvjerenje da je Bandićevo pritvaranje najobičnija politička odmazda vlasti, a još 16 posto oko toga dvoji. Dakle, samo šačica od 10 posto odraslog stanovništva ove naše na papirima punopravne članice EU smatra da u slučaju Bandić & kompanija nema nikakve podmetaljke ni zavjere. Samo njima djeluje logično da su organi gonjenja napokon počeli istraživati moćnog političara koji se pretvorio u hodajuću aferu kao neki antijunak Georgesa Simenona.
Imamo, znači, postupak protiv gradonačelnika koji je sumnjiv do balčaka, a javno mnijenje ga svejedno naprosto voli i obožava. Razmjeri te idolatrije mogu se vidjeti u jednoj drugoj recentnoj anketi gdje mu gomila ljudi zahvaljuje »za sve što je učinio« svesrdno se nadajući da će »namještaljka« ipak propasti.
Pa zar, uz tako beznadno zapušteno stanje nacije, ima smisla otvarati ikakve rasprave o političkoj pismenosti ove zemlje, o razumu i zdravoj kritičnosti ovog naroda, a na koncu i o nekom izlasku iz krize?
Da je po važnosti treći političar u državi uhapšen zbog korupcije u nekom drugom kozmosu, pa čak da je riječ samo o simboličnim iznosima novca, represivni aparat dobio bi široku i opću podršku za istragu svim dopuštenim metodama.
No nije da nema baš jasnog odgovora na pitanje zbog čega onda takvo sljepilo vlada kod ovih naših ljudi da se stavljaju na stranu političara koji je mutan na kvadrat i koga bi svaka iz te njegove bogate antologije afera, ako bi se dokazala, morala stajati bar pet godina zatvora.
Ok, dio podrške Bandić je sebi osigurao uslugama, dio karizme stvorio je jeftinim populizmom, a dio je rezultat tragične političke neobrazovanosti onoga dijela javnosti koji misli da je vlast nadnaravna sila koja s javnim novcem i interesima čini što god ju je volja i nikome nije dužna polagati račune.
Ali sve to kad se zbroji ipak ne bi predstavljalo bog zna kakav postotak. Onaj ogromni preostatak totalne zbunjenosti među narodom treba pisati u sramotnu zaslugu našim neodgovornim elitama koje će, za paru ili dvije više, trgovati stvarima koje su za društvo vrlo važne i ozbiljne kao piljarice na placu.
Ako se još i može kako-tako razumjeti lupetanje Bandićevog odvjetnika Krsnika o zloupotrebi represivnog aparata i »sumraku pravne države«, za svaku je osudu ponašanje dijela medija, nekih predstavnika poslovne zajednice, Karamarka kao šefa opozicije i nekih poznatih javnih osoba poput Zvonimira Čička.
S obzirom na ulogu koju imaju u javnosti, svi bi se oni morali principijelno zalagati za to da se pitanja o korupciji u Zagrebu raščiste do kraja. No, umjesto toga, od njih čujemo da je akcija izrežirana kako bi vlast skrenula pozornost sa suđenja udbinim ljudima Perkoviću i Mustaču. Da će ovaj proces biti iskorišten za ukidanje županija, gradova i općina (?). Rugaju se da se na Bandića digla kuka i motika radi »pišljivih« 20 milijuna i da je Bandić u pritvoru da opet ne bi odobrio nekome službeni auto.
Pa onda nije ni čudo da Bandić, nakon svega, u javnosti dobiva aureolu žrtve. Jeftinog politikantstva u Hrvatskoj stvarno nikad dosta.
(Novi list – Rijeka)