Protesti u Hongkongu traju već danima i najmasovniji su od povratka pod kontrolu Pekinga 1997. Predvode ih hiljade studenata i građana koji su nezadovoljni odlukama vlasti o izboru prvog čoveka grada. Naime, kineske vlasti su 2008. godine najavile da će razmotriti mogućnost da do 2017. godine dozvole direktne izbore u Hongkongu.
Ipak, krajem avgusta ove godine, vlasti su saopštile da su direktni izbori odobreni, ali da će birači moći da glasaju za nekog od prethodno odobrenih kandidata s liste. Dešavanja u Hongkongu komentariše Branko Žujović, stalni autor „Glasa Rusije“, koji živi i radi u Pekingu:
Pre oko mesec dana stalni komitet kineskog narodnog kongresa doneo je odluku da kandidati za izbore izvršne vlasti u Hongkongu moraju biti verifikovani od strane države. To znači da birači u specijalnom administrativnom regionu Hongkong mogu da biraju svog lidera i njegov izbor mora da bude potvrđen u Pekingu. Predsedavajući stalnog komiteta Svekinsekog narodnog kongresa, rekao je da rezolucija upravo znači sprovođenje politike „jedna država, dva sistema“. Nesumnjivo je odluka da kandidata verifikuje centralna vlada u Pekingu jeste za Kinu veoma značajna.
„U potpunosti verujemo i dajemo podršku vladi Hongkonga da reši ovo pitanje”, rekla je portparolka kineskog ministarstva spoljnih poslova Hua Čunđing. Ona je uputila drugim državama upozorenje da ne komentarišu događaje u Hongkongu, jer je reč o unutrašnjoj stvari Kine. Gospodine Žujović, kako Vi komentarišete ova okupljanja i da li mislite da su ona spontana?
Uvek iza organizacije ovakvih protesta stoji neko ili nešto, odnosno nečiji snažan interes. Građani u Hongkongu, odnosno neki od njih, očigledno smatraju da demokratija podrazumeva jednu potpunu autonomiju. Teško je zamisliti izbore, na primer u Kaliforniji, bilo za guvernera, bilo za koji drugi organ državne vlasti, a da se ti izbori sprovedu van zakonodavnog i ustavnog okvira SAD.
Dakle, mislim da iza protesta u Hongkongu stoji snažan interes. Ipak, ne želim da insinuiram o čemu se tu radi. Ali iz srpskog iskustva, pouzdano mogu da kažem da se ovakvi protesti nikada ne dešavaju spontano.
Sistem uprave u Hongkongu se temelji se principu „jedna zemlja, dva sistema”. Po tom principu Peking je dao regionu visok stepen autonomije. Takođe, predviđeno je da do 2047.region može da zadrži svoj ekonomski i socijalni sistem. Region ima i sopstvenu kontrolu nad spoljnom i odbrambenom politikom, kao i valutu i carinu. Do sada je ovaj prelazni oblik organizovanja vlasti išao nekim svojim, predviđenim tokom. Obzirom da živite u Kini, kako ocenjujete aktuelne procese?
To jeste išlo nekim svojim tokom i taj proces je ostvarivao jedan progres. Dakle, postoji stalni napredak i unutrašnje Kine i Hongkonga. Zaista ne znam kome bi danas odgovaralo da se taj proces zaustavi. Kina je zemlja u kojoj se slobode stiču. Kina se svakako otvara prema svetu u jednom kontinuitetu, koji ne bi trebalo da bude prekidan, bar ne na ovaj način.
Hongkong su nekad naseljavali ribari, a sada je ovaj grad moderna poslovna metropola i trgovinski centar. U Hongkongu je primetan i uticaj Zapada i Kine. Bivša kolonija Velike Britanije postala je, specijalni administrativni region Kine.Delovalo da je princip „jedna država, dva sistema“ dobro funkcioniše i da kao takav možda može biti i primer drugim regionima u svetu. Da li se slažete?
Stanovnici Hongkonga sebe smatraju Kinezima i ovde se radi o jednom višedecenijskom, prelaznom obliku organizovanja vlasti, koji je do sada dobro funkcionisao. Ponoviću da zaista ne znam kome je u interesu da to sada naruši i sada u to ne bih ni ulazio, ali to svakako jeste jedan dobar primer rešavanja problema koji su nasleđeni iz prošlosti. Kao što ste rekli, Hongkong je još od početka 19.veka bio pod britanskom upravom. Vraćen je otadžbini, odnosno Kini i sada traje jedan višedecenijski period do kada će Hongkong biti konačno inkorporiran u kineski državni sistem. Ovo svakako jeste dobar primer za to.
(Glas Rusije)