Zapadne zemlje ne primećuju istu tendenciju kod sebe kada umerenu politiku Rusije proglašavaju za neoimperijalizam, ističe poznati nemački filosof, bivši ministar kulture Savezne Republike Nemačke Julijan Nida-Rumelin.
U tekstu koji je objavio nemački list Stern, on upozorava da takvi dvojni standardi mogu dovesti do ozbiljnih sukoba.
Kao i tokom rata u Iraku, mediji se ne suprotstavljaju ideologizaciji spoljne politike Zapada, konstatuje Nida-Rumelin, već Rusiju stalno optužuju za neoimperijalizam. Međutim, takva politika, negoduje ovaj filosof, usmerena je na stvaranje imperije, uspostavljanje kontrole nad novim teritorijama i narodima.
Politika Velike Britanije u XIX veku bila je imperijalistička; neku vrstu imperijalizma imao je i Sovjetski Savez prema državama – satelitima, a sfera uticaja savremene Rusije značajno se smanjila u poređenju sa sovjetskom epohom, ističe filosof, tako da Rusija danas, bez obzira na veliku teritoriju, zaostaje za sovjetskom imperijom po broju stanovnika, ekonomskoj i vojnoj moći.
Zato je „prilična drskost“ u ovakvim uslovima govoriti isključivo o neoimperijalizmu Rusije, smatra filosof.
Sjedinjene Države su se tokom poslednjih decenija ponašale istinski kao imperijalna država, „koja je smatrala da ima pravo da odlučuje koji je režim legitiman, a koji nije, odnosno koga traba svrgnuti,kao u Iraku ili Libiji, a koga treba podržati, u Saudijskoj Arabiji ili Avganistanu“.
A sa aspekta stečenih teritorija Evropsku uniju treba smatrati još većom imperijalnom silom nego SAD. Pri tom EU svoju teritoriju i sferu uticaja širi u „mekoj formi“, uz pomoć „ekonomskog prosperiteta kao mamca“, a ne pretnjom primenom vojne sile, kao što to čine SAD. Na put punopravnog članstva u EU zemlje stupaju tako što potpisuju sporazum o asocijaciji – a za taj proces, piše Nida-Rumelin, karakteristična je „neobična spoljnopolitička naivnost“.
U slučaju sa Ukrajinom ova strategija je pretrpela poraz, ističe filosof.
U Briselu su nastojali da zemlju na čijoj se teritoriji nalazi Crnomorska flota RF učine članicom EU. Bili su predlozi da se ona integriše u evropsku privredu, iako Ukrajina za to uopšte nije bila spremna, sudeći po visini njenog BDP. Zemljom vladaju oligarsi, bez obzira koje snage pobeđuju na izborima – proevropske ili proruske.
„Stvara se utisak da je svojom strategijom širenja na istok EU imala za cilj da Rusiji oduzme poslednju zonu njenog ekonomskog uticaja. U svakom slučaju, upada u oči činjenica da se ni jednom nije raspravljalo o predlogu Vladimira Putina da se formira zona slobodne trgovine od Lisabona do Vladivostoka, dok su se Ukrajini i drugim zemljama u regionu sve češće davale primamljive ponude“ – zaključuje Nida-Rumelin.
Pri tom, napominje autor, EU i SAD imaju nameru da stvore jedinstvenu zonu slobodne trgovine (Transatlantsko trgovinsko-investiciono partnerstvo), što bi Rusiju lišilo privilegovanog pristupa evropskom tržištu.
Nida-Rumelin poziva novinare da uključe „spoljnopolitičkku maštu“ i zamisle situaciju u kojoj se našla ruska vlada: „Na istoku je duga granica sa Kinom – drugom supersilom, koja postaje sve agresivnija, na jugu – rastući islamizam, na zapadu – proces otkidanja „tampon država“ Istočne Evrope“.
Ako i za ovo nema dovoljno mašte, autor teksta predlaže da se zamisle SAD u sličnoj situaciji:
„Znamo kako su Sjedinjene Države reagovale kada su izgubile zonu uticaja na jugu, kada su pali režimi u Južnoj Americi koje je podržavala CIA i bile izabrane socijalističke vlade. Zamislite da su Kanada i Meksiko potpisali sporazum sa Ruskom Federacijom ili čak stupili u ruski vojni savez. Zar bilo ko ozbiljan misli da bi SAD mogle to da otrpe?“.
Na taj način, zaključuje nemački filosof, optužbe na račun Rusije su „jasan primer dvojnih standarda i raznih ocena sličnih situacija“.
Prekori za neoimperijalizam, zaključuje Julijan Nida-Rumelin, izgledaju kao propaganda rata i samo vode zaoštravanju situacije u Ukrajini, a do čega može dovesti slična eskalacija, pokazuje predistorija Prvog svetskog rata.
(Za Fakti.org preveo: Goran Šimpraga)