Quantcast
Viewing all articles
Browse latest Browse all 39126

Kuda to ide Srbija?

Image may be NSFW.
Clik here to view.
Radoš Bajić
Piše: Radoš Bajić

Neka ne zameri gospodin Miroslav Lazanski što mu se mešam u posao. Ipak, ne mislim da sam na tuđoj trešnji ako se – kao svaki prosečan Srbin (koji se u sve razume) – posle 100 godina od početka Velikog rata zdravorazumski zapitam: kuda to ide Srbija? šta će u vremenu koje dolazi ostati od srpskog nacionalnog pitanja? koliko je ono posle sto godina od Sarajevskog atentata rešeno? koja je granica našeg štetovanja i uzmicanja? kako će i gde živeti mlade i buduće generacije Srba, kojih je sve manje? šta će se dogoditi sa Balkanom i Srbijom koja demografski izumire – dok se na Kosovu i Metohiji svake godine 20.000 više rađa nego što umire? Ako je postavljanje ovakvih pitanja nazadno u odnosu na proevropska demokratska načela koja propagiraju građansko društvo umesto nacionalnih država – onda zatražimo odgovor na konkretnije pitanje: šta se to ovih dana, u drugoj deceniji 21. veka, događa u okruženju potkresane Srbije?

Dok šalje svoje ratne brodove u Neum, kakvu poruku šalje i kome preti turski premijer Erdogan kada kaže da će onaj ko pipne jednog Bošnjaka imati posla sa sto miliona Turaka? Možda Slovencima i Hrvatima? Pravimo li se mi to da ne čujemo kako zvecka oružje uz međake zemlje na koju još imamo tapije? Zemlje koja razorena katastrofalnim poplavama i zadužena do guše grca, posrće, tumara – od nemila do nedraga. Pa naš mladi i visoki premijer ne stiže da presvuče odelo na putu od Berlina do Pariza, da bi ubrzo zatim otišao Putinu i Medvedevu na prag. Da im u lice skreše – da mi odosmo u Evropsku uniju. Jer će Evropska unija biti garant naše državnosti i notar našeg nacionalnog integriteta. Gde god da ode, kao pod komandom naši mediji slavodobitno izveštavaju da svi padaju na teme kada čuju i vide našeg premijera – koji bi u solidnom košarkaškom timu mogao da igra makar beka. I gotovo svaka njegova poseta dobija epitet – istorijske. Uz žaljenje što bez carine na rusko tržište ne možemo da izvozimo automobile iz Kragujevca, priznajem – jedino što mi bespogovorno imponuje jeste to što predsednika srpske vlade svi svetski moćnici moraju da gledaju iz donjeg rakursa nagore. Makar to. A ni to nije malo. Čak i oniži a veliki Vladimir, čija se poseta ushićeno najavljuje za 20. oktobar, u slavu pre 70 godina kaćušama oslobođenog Beograda. Zbog čega u Subnoru već peglaju odela, a predsednik Nikolić glanca ordenje.

Bez obzira na to što mu ponešto i zameram, uistinu ne mislim da bi bolje bilo da se na mestu Vučića nalazi naš proslavljeni košarkaš Vlade Divac. Iako mi je prijatelj. Tek on bi sa sobom morao da nosi i hoklicu. Ili da ga, kad se rukuje s predsednikom Francuske, na primer, kao na snimanju filma – ukopavaju do kolena.

U celom svetu se najčešće peva od radosti. Kod Srba je to moguće i od muke. Ne želim nikoga da uvredim, ali uzmimo da imam potrebu da se našalim – od muke. Od brige i nadolazeće neizvesnosti. Od pitanja koje danas postavlja svaki srpski domaćin koji ima decu i unuke. Kuda idemo i šta će nam doneti nadolazeća jesen? Hoće li škole u septembru biti otvorene? Čime ćemo platiti učitelje i profesore? Hoće li nam očevi i majke primiti penzije? Kako ćemo se grejati naredne zime? Kad nam, ne daj bože, puls skoči na preko 120, a srce počne da preskače i mandrlja kao trošni vodenički kamen – ko će nam ga vratiti u sinusni ritam? Ili da mirno sačekamo smrt? Kad nam se život drži na tankom koncu – u koju bolnicu ćemo leći, ko će nas operisati i lečiti? Hoće li zbilja kriminalci kojima je to posao, ali i gladni ljudi koji nemaju nikakvog izbora u po bela dana upadati u naše kuće i otimati nam hleb i dečje kasice? Da li su ljudi kojima smo dali mandat kadri i merodavni da zastupaju naše pravo na život i nacionalni opstanak u najdelikatnijim godinama i decenijama za srpski narod?

Mogu li sami? Umeju li? U njihove najbolje namere ne sumnjam, ali, priznajem – crv me jede.

Imamo li mi i oni makar jednog iskrenog prijatelja u svetu, na kojeg se bez straha da će se izmaknuti možemo osloniti? Ili je neumesno ovakva pitanja postavljati u letnjoj razbibrizi? Dok su nam deca kod babe u selu, dok su nam računi za struju pristojno manji jer su nam uključeni samo frižider, televizor i jedna klima – baš kad mora. Možda da sačekamo jesen? Kad đaci pođu u školu. Kad stignu najavljena i neminovna poskupljenja struje i uglja. Kada sa državnog budžeta skinemo i prepustimo ulici i snalaženju više od 150.000 radnika propalih i opljačkanih fabrika, kojima godinama, radili ne radili, isplaćujemo socijalnu pomoć, to jest minimalce. Pomnoženo s najmanje tri člana domaćinstva – to je pola miliona ljudi.

Ili je bilo bolje da sam u ovom tekstu pisao o kulturi koja tavori? O frizuri ministra Tasovca? O nekom od sijaset tzv. filmskih festivala u Srbiji koji prikazuju jedan i po film iz nove nacionalne produkcije? O tradicionalnim pozorišnim smotrama koje se gase jer više nema para ni za pljeskavicu od deset s lukom za goste i učesnike? Volim svaku dobru muziku – ali najmanje onu koja se svira i peva na Egzitu. Ipak, imponuje energija – spoj muzike, pokreta i mladosti – koja identifikuje ovaj tradicionalni događaj po evropskom modelu u Novom Sadu. O logorovanju, decibelima, o „koka-koli” sa pomalo „trave” na Petrovaradinskoj tvrđavi – da sam pisao, bolje bi mi bilo.

Ali, ako pitam to što sam pitao – ne znači da sam protiv. Bolje da pitam nego da vadim taze matične listove i uverenja o državljanstvu za porod. Da ne čuvam decu moje dece dok ona džedže ispred stranih ambasada. Bolje da ne fotografišem svoje unuke kao da će nejaki i mali da vade lične karte. Da ne gutam bensedine dok im umesto prvog zrna kruške karamanke koju je posadio moj otac a njihov pradeda trpam pasoše u ruke i kupujem avio-karte u jednom pravcu. Pa, kad oni sa svojim roditeljima odlete u nebo, negde prema Skandinaviji, Kanadi ili Americi – da ostanem kao panj na surčinskom aerodromu i blenem u beličasti trag aviona na vedrom nebu Srbije. Čemeran – baš kao i ona.

(Politika)


Viewing all articles
Browse latest Browse all 39126

Trending Articles


EASY COME, EASY GO


UPDATE SC IDOL: TWO BECOME ONE


Pokemon para colorear


Sapos para colorear


Smile Quotes


Patama lines and Tagalog Quotes Pinoy Sayings


Tropa Quotes


“Mali man na ikaw ay ibigin ko, akoy iibig padin sayo”


RE: Mutton Pies (frankie241)


Vimeo 10.7.0 by Vimeo.com, Inc.


FORECLOSURE OF REAL ESTATE MORTGAGE


HOY PANGIT, MAGBAYAD KA!


Girasoles para colorear


tagalog love Quotes – Tiwala Quotes


The business quotes | Inspirational and Motivational Quotes for you


Long Distance Relationship Tagalog Love Quotes


5 Tagalog Relationship Rules


Re:Mutton Pies (lleechef)


Ka longiing longsem kaba skhem bad kaba khlain ka pynlong kein ia ka...


Vimeo 10.7.1 by Vimeo.com, Inc.