Aktivisti organizacije “Žene u crnom” juče su, 10.jula, u popodnevnim časovima protestovali su na Trgu Republike u Beogradu, zahtevajući od državnog vrha da se 11. jul proglasi Danom sećanja na “genocid” u Srebrenici.
U centru Beograda raširili transparent sa imenima preko 8000 muslimana koji su navodno svi ubijeni u Srebrenici 1995. godine.
Iako je reč o javnom skupu, jake policijske snage nisu dozvoljavale prilazak aktivistima „Žene u crnom“. Jedan od onih kojima je prilazak sprečen bio je i Stefan Stamenkovski predsednik organizacije „Zavetnici“:
- Hteo sam da priđem kako bi im postavio pitanje zbog čega se na spisku žrtava ne nalaze imena hiljada Srba iz Kravice, Bratunca i okolnih mesta koji su u periodu od 1992-1995 ubijeni od strane muslimanskih terorista pod komandom Nasera Orića. Zbog čega na njihovom spisku nema imena Vladimira Gajića, četvorogodišnjeg srpskog dečaka koji je na Božić 1993. godine ubijen u Kravici. Policija me je sprečila da priđem i postavim ta pitanja.
Srpski sabor Zavetnici saopštio je večeras da postavlja sledeća pitanja nadležnim institucijama:
„Ko štiti “Žene u crnom”? Zbog čega je licima koja nikada nisu osuđivana i koja ne prete nasiljem niti imaju nameru da se nasilnički ponašaju zabranjeno da im se približe? Zbog čega im je dozvoljeno da u centru Beograda iskazuju selektivnu empatiju i žale samo nesrpske žrtve? Zbog čega im je dozvoljeno da u svet šalju sliku o Srbima kao o genocidnom narodu kada je svakom poznavaocu termina “genocid” jasno da u Srebrenici nije bilo genocida?“ – saopštavaju iz ove organizacije.
GOLGOTA NA SREBRENIČKI NAČIN: Od kuće poneli samo kalašnjikove, mitraljeze i po koju granatu!
Ni ovog jula i godišnjice oslobođenja Srebrenice javnost u Srbiji neće biti pošteđena optužbi o „genocidu“ Srba nad Muslimanima u Podrinju, tzv. koloni smrti iz Srebrenice koja se probijala ka „slobodnoj“ terotoriji u kojoj su bili „jadni civili koji su bežali od srpskih koljača“.
Ipak, neki od elemenata ove propagande zapravo su najbolji dokaz o pravoj prirodi tzv. zaštićene zone Srebrenice i punoj istini ko su bili „civili“ iz Srebrenice. Na jednom od snimaka, koji propagandisti priče o „genocidu“ besomučno promovišu u medijima i na društvenim mrežama, prikazan je dolazak kolone ljudi iz Srebrenice koji stižu na teritoriju pod kontrolom muslimanskih snaga. Snimak pokazuje borce, deo njih i u vojnim uniformama, sa kalašnjikovima i mitraljezima… Na snimku se čak i čuje kako jedan vojnik iz Srebrenice pita kome da preda granate.
Iako na snimku nesporno ima i civila, nije li ovo najbolji dokaz da je Srebrenica bila terorističko uporište a ne demilitarizovana zona, i da je Vojska Republike Srpske gonila naoružane grupe bandita, a ne civile koji su bežali iz Srebrenice?
Izgleda da je napad Vojske Republike Srpske na Srebrenicu, bio tolko silovit, da su izbegli „civili“ uspeli da od kuće od ličnih stvari ponesu tek po neku pušku, mitraljez ili bombu.