Ugrožen opstanak dolara kao rezervne valute, “de-dolarizacija” pristupa i Britanija, sve glasnije i opasnije sugestije: Veliki rat kao jedini spas za američku ekonomiju.
Bez obzira na iskustva iz 2008. i globalnu krizu koja je pogodila mnoge svetska privrede, Vol strit izgleda da nije izvukao nikakvu pouku. Analitičar Majkl Snajder je krajem prošlog meseca uporedio podatke sa onima iz 2008. i tvrdi kako finansijski balon opet doseže rekordni nivo i preti globalnoj ekonomiji.
“Svetski finansijski balon kontinuirano raste i već je 20% veći nego što je bio pre finansijske krize 2008. To je najveći finansijski balon koji je ikada postojao u svetu, a kada konačno eksplodira, to će biti noćna mora za globalni finansijski sistem”, piše Majk Snajder.
Prema podacima Banke za međunarodna poravnanja ukupni derivati dosežu nivo od 710.000 milijardi dolara, iako drugi izvori procenjuju da bi ta brojka mogla biti mnogo veća. Kako bi razumeli razmere ovog fenomena, koji je takav kakav jest samo zahvaljujući spekulativnim aktivnostima na finansijskim tržištima, dovoljno je reći da kako američki BDP za 2014. iznosi 17.000 milijardi dolara.
Prema službenim vladinim podacima najveće 25 američke banake danas imaju ukupno više od 236 biliona dolara derivatima. No, četiri banke prednjače pred ostalima, koje su za njih pravi “patuljci”:
J.P. Morgan Chase u ukupno izloženih derivata ima preko 70 biliona dolara, dok aktivni kapital te banke iznosi negde oko 2 biliona američkih dolara, potom ide City Bank of New York sa aktivnim kapitalom od nešto više od 1,3 biliona dolara, a ukupna izloženost derivata je više od 62 biliona dolara, Bank of America sa aktivnim kapitalom od 1400 000 000 000 $ ima derivate koji dosežu vrednost više od 38 000 000 000 000 $ i Goldman Sachs s ukupnom imovinom od samo 105 milijardi dolara (tačnije, 105 milijardi i 616,000,000 $ – tačan podatak op.a.), a derivati Goldman Sachsa iznose više od $ 48 000 000 000 000. Ovo je najveći finansijski balon koji je ikada postojao u svetu.
Brojke pokazuju do kojih neshvatiljivih razmera su u stanju da rizikuje američke banke, te zbog čega ovaj finansijski balon u svakom trenutku može da pukne.
“Međutim, umesto da preduzimaju akcije po tom pitanju i kazne velike banke zbog njihovog bezobzirnog ponašanja, američki lideri dopuštaju da banke i dalje uvećavaju ove brojke, piše Majkl Snajder i ističe “kako su velike banke sa Vol strita zajedno sada 37% veće nego što su bile pre poslednje recesije”.
“U jednom trenutku će derivati ovog finansijskog balona puknuti, a banke bankrotirati. Kada taj dan dođe, mi ćemo se suočiti sa krizom prema kojoj će ona iz 2008. izgledati kao piknik”, dodaje Snajder.
Šta su finansijski derivati?
Instrument finansijskog derivata je ugovor čija cena zavisi od vrednosti imovine, koja se obično naziva “jezgrom” ugovora. Ova sredstva mogu biti obveznice, deonice, roba, berzanski indeksi i valute. Na početku su ove vrste finansijskih proizvoda bile namenjene da eliminišu neizvesnost koju generiše nominalna cenu proizvoda, ali su u poslednje vreme postali deo spekulativnog sistema koji je ovladao finansijskim tržištima.
Američki analitičar tvrdi da derivat nema stvarnu i realnu vrednost, te da je on postao “obična opklada”.
“Ljudi se klade u sve što možete zamisliti, a Vol strit je postao najveći “kazino” u istoriji čovečanstva”, kaže Majkl Snajder.
Nakon nedavne finansijske krize, političari su obećali da će trgovinu derivatima staviti pod kontrolu, međutim, njihova količina ne samo što nije smanjena, nego je dostigla novi rekordni nivo.
De-dolarizacija ide dalje – Kina i Velika Britanija prelaze na sistem plaćanja u nacionalnim valutama
Kako se spasiti od moguće propasti? Iako je veoma teško stvoriti sistem koji danas neće zavisiti od Vol strita ili London sitija, izgleda da je jedino moguće rešenje ono kojem teže Kina i Rusija i sve zemlje koje se žele da udalje od dolara i spekulativnih aktivnosti finansijske oligarhije, koja se posvetila isključivo kratkoročnim ulaganjima i naduvavanjem finansijskog balona, umesto da ulaže u stvarne vrednosti.
Svima je valjda jasno da je jedan od najboljih instrumenata za očuvanje sopstvenog privrede, ali i nacionalnog suverentieta: de-dolarizacija.
Kada smo pisali o ovoj temi, koja je postala aktuelna u oktobru prošle godine i neizglasavanja američkog budžeta za fiskalnu 2014. godinu, te kada je Kina predložila “de-amerikanizaciju” sveta, uvek smo pratili kakve odluke donose u Pekingu i Moskvi. Međutim, koliko je situacija ozbiljna dovoljno govori vest koju je opširnije pre dva dana objavio nemački dnevni list Deutsche Welle, a ona glasi da je na sistem plaćanja u nacionalnim valutama pristala i Velika Britanija; i to s Kinom.
Nakon početne “de-dolarizacije” čiji je inicijator bila Kina, mnoge zemlje širom sveta su krenule u odustajanja od dolara, pa čak i jedna Nemačka koja je sa Kinom ugovor o bilateralnoj trgovini u nacionalnim valutama potpisala krajem marta ove godine.
Treba naglasiti i odluku ruskog Gazproma da sa 90% svojih klijenata pređe na sistem ne-dolarskog plaćanja.
Međutim, “anti-dolarski savez” pre dva dana dobija još jednog člana, DV navodi da će Kina početi direktnu trgovinu koristeći juan i britansku funtu već od juče (četvrtak juni 19), a Kineska agencija za inostranu trgovinu (China’s Foreign Exchange Trade System/CFETS) potvrdila je da će se britanska funta i juan direktno menjati bez upotrebe američkog dolara kao posredničke valute.
“Agencija CFETS je u sredu, 18. juna, saopštila da će Kina sa Velikom Britanijom početi direktnu trgovinu u nacionalnim valutama u četvrtak, 19. 06. 2014. Britanska funta i juan će se da menjaju direktno bez posredništva američkog dolara. Taj potez će da promoviše bilateralnu trgovinu i ulaganja između Kine i Velike Britanije i da olakša korišćenje juana i funte u prekograničnoj trgovini”, navodi Kineska agencija za inostranu trgovinu.
Kina je dugi niz godina direktnu trgovinu u nacionalnim valutama imala samo sa Sjedinjenim Državama, što je normalno uzmemo li u obzir da je reč o američkom dolaru, ali sada u evrima trguje sa članicama Evropske unije koje se na to odluče, s Japanom u jenima, Australijom, Novim Zelandom i Kanadom u njihovim dolarima i Rusijom u rubljima, a razmatra mogućnost takvog sporazuma i s Malezijom.
Najava u sredu je usledila tokom trodnevne posete kineskog premijera Li Kekianga Velikoj Britaniji i nakon potpisivanja raznih bilateralnih poslovnih ugovora.
Velika Britanija je odlučila u Londonu napraviti evropsko središte za prekomorsko trgovanje u juanu i tako je konkurencija Frankfurtu i Parizu. Kineska centralna banka je saopštila da je njena podružnica China Construction Bank izabrana za vođenje klirinškog posla sa juanom u Londonu.
Kako na odluku Londona, koji je uvek bio neupitni saveznik Vašingtona, gledaju s one strane Atlantika, još se ne zna, ali je ovo bez sumnje velika vest za sve one koji se žele da oslobode američke hegemonije.
Kina i Rusija “direktni krivci” za podrivanje statusa dolara kao rezervne valute
Poznato je koliko su mediji pisali o istorijskom rusko-kineskom sporazumu potpisanom krajem prošlog meseca, a njegovu važnost priznaje i James Rickards, glavni menadžer američke finansijske kuće West Shore Group, koji kaže “kako zbližavanje Rusije i Kine u kontekstu drugih važnih događaja vodi podrivanju statusa dolara kao rezervne valute”.
Nakon što su ruski predsednik Vladimir Putin i kineski predsednik Si Đinping ratifikovali istorijski ugovor o dugoročnoj snabdevanju Kine ruskim gasom, mnogi tržišni analitičari su se pitali u kojoj će se valuti obavljati isplata. Mnogi su tada tvrdili da dve zemlje to mogu učiniti bez američkog dolara, direktnom razmenom juana za rublje.
Tada je ruski predsednik saopštio da je druga po veličini banka u Rusiji (VTB Bank), specijalizovana za spoljnu trgovinu, postigla dogovor sa Kineskom centralnom bankom o plaćanju u nacionalnoj valuti.
“Sami po sebi, ta dva koraka ne znače kraj dolara kao glavne svetske rezervne valute, međutim, kada se pogleda u kontekstu frustracije Saudijske Arabije zbog neefikasne američke politike prema Iranu, porastu potražnje za zlatom u Kini i mnogim drugim faktorima, učinjeni su značajni koraci u tom smeru. Pogledamo li ceo sistem i sićušne tendencije mogu dovesti do pogubnog kolapsa dolara”, izjavio je James Rickards u komentaru kojeg je dao za CNBC.
“Status dolara kao rezervne svetske valute Vašingtonu omogućava da posudi ogromne svote i živi iznad svojih mogućnosti. Veliki problem je u tome što drugi preuzimaju ulogu američkog dolara kao rezervne valute, a rizik je gubitak poverenja u našu monetarnu politiku koju vodi FED i politiku jeftinog dolara koju vodi Ministarstvo finansija”, završava James Rickards.
Sergej Glazjev: “Široki anti-dolarski savez može biti temelj antiratne koalicije koja će da sprečiameričku agresiju”
Iako su finansijski eksperti u Moskvi svesni pretnje koja dolazi sa Vol strita i posledica moguće druge globalne krize, Rusija je zbog ukrajinske krize i pretnje sankcijama od strane Vašingtona i Brisela prisiljena da preduzme odlučne korake u odvajanju svoje ekonomije od zapadnih finansijskih tržišta, pre svega onog u Njujorku, te kao s Kinom trgovati u nacionalnim valutama. Uzmemo li u obzir upozorenje Majkla Snajdera, koji zbog spekulativnih aktivnosti američkih bankara predviđa najgori mogući scenario, odluke Moskve bi na kraju mogle pokazati kao spasonosno rešenje.
Na krizu u Ukrajini Zapad je odgovorio relativno blagim sankcijama protiv Rusije, ali i velikim pritiskom, koji se nije osetio zbog ugovora s Kinom i stvaranjem Evroazijske ekonomske unije. Međutim, Rusija je odlučila da se neće da zaustavi na tome i lično savetnik ruskog predsednika, Sergej Glazjev, ista osoba koja je početkom marta prva ukazivala na potrebu da se Rusija reši američkih državnih obveznica u znak odmazde za američke sankcije, sada predlaže stvaranje “anti- dolarskog saveza “, jer se samo tako može da zaustavi agresivna politika američke administracije.
Glazjev je u martu bio u pravu u svemu što je rekao. Kremlj je zadržao kontrolu nad Krimom, zapadne sankcije su se “magično” zaustavile, a Ruska centralna banka predviđa suficit platnog bilansa zemlje za 2014. u iznosu od 35 milijardi dolara, što je daleko od nekih izmišljenih “200 milijardi dolara” odliva kapitala iz Rusije , kojeg je predviđao lider Evropske centralne banke Mario Draghi. Glazjev je takođe naglašavao potrebu zbližavanja s Kinom, koje se dogodilo uz ne nužno najpovoljnije uslove za Rusiju.
Sada savetnik ruskog predsednika u ruskom nedeljniku Nedeljni Argument iznosi plan za “podrivanje ekonomske moći Sjedinjenih Država”, kako bi se Vašington prisilio da zaustavi građanski rat u Ukrajini. Glazjev veruje da je jedini način da SAD odustanu od svojih planova pokretanje novog Hladnog rata, kojem cilj treba da bude da sruši sistem, koji počiva na američkom dolaru.
U svom članku Sergej Glaziev,, inače dugogodišnji saradnik ruskog predsednika i član Izborski Kluba koji okuplja rusku elitu blisku Kremlju i koja je udarila temelje Evroazijskoj uniji, a koji je u intervjuu za RIA Novosti izjavio “kako zapadne sankcije za Rusiju mogu biti samo podsticaj” , tvrdi da Vašington “pokušava izazvati rusku vojnu intervenciju u Ukrajini, koristeći huntu u Kijevu kao mamac”.
“Ako se to ostvari, Vašington će steći niz važnih prednosti. Kao prvo, to će omogućiti SAD-u da uvede nove i teže sankcije protiv Rusije, ali još važnije je što će novi talas sankcija da stvori situaciju u kojoj ruske kompanije neće moći servisirati svoje dugove prema evropskim bankama. Takozvana “treća faza” sankcija protiv Rusije će biti ogroman trošak za Evropsku uniju. Ukupni procenjeni gubici će biti veći od 1000 milijardi evra. Takvi gubici bi bili težak udar za evropsku ekonomiju, koje je za SAD jedino “sigurno utočište “u svetu. Oštre sankcije protiv Rusije će takođe proterati Gazprom sa evropskog energetskog tržišta, ostavljajući ga u okolini otvoreno za puno skuplji američki TPG.
Uvlačenje evropskih zemalja u novu trku u naoružanju i vojne operacije protiv Rusije će da poveća američki politički uticaj u Evropi i pomoći Vašingtonu da prisili Evropsku uniju da prihvati američku verziju Transatlantskog sporazuma o slobodnoj trgovini i ulaganjima, a takav sporazum bi od Evropske unije stvorio veliku ekonomsku koloniju Sjedinjenih Država “, u svom osvrtu piše Sergej Glazjev.
Savetnik ruskog predsednika veruje kako bi novi rat u Evropi doneo korist samo Americi, a Evropskoj uniji samo probleme. Glazjev piše “kako se Vašington više puta koristio globalnim i regionalnim ratovima za oporavak svog gazdinstva, a sada Bela kuća pokušava iskoristiti građanski rat u Ukrajini kao izgovor da ponovi stari trik”.
Njegove protivmere su posebno usmerene protiv pokretačkeu snage američke ratne mašinerije-štamparske mašine Sistema federalnih rezervi (FED). Putinov savetnik predlaže stvaranje “širokog anti-dolarskog saveza”, koje će činiti zemlje koje su voljne i sposobne da izbace dolar od svoje međunarodne trgovine. Članovi saveza bi se takođe trebalo da se uzdrže od dolarskih valutnih rezervi, koje uključuju sve finansijske instrumente denominirane u dolarima, čime se opet vraćamo na početak ove priče i finansijski balon sa derivatima Vol strita.
“Anti-dolarska koalicija” bi trebala biti prvi korak u stvaranju antiratne koalicije, koja može pomoći u zaustavljanju američke agresije. Sergej Glazjev smatra da bi glavnu ulogu u stvaranju takve koalicije mogla odigrati Evropska poslovna zajednica (EBC), jer američki pokušaji da se zapali rat u Evropi i Hladni rat protiv Rusije direktno prete interesima evropske preduzetničke elite.
Sudeći po nedavnim naporima u zaustavljanju sankcija protiv Rusije, kada su ključnu ulogu odigrali nemački, francuski, italijanski i austrijski poslovni lideri, Putinov saradnik je potpuno u pravu u svojoj proceni. Pomalo iznenađujuće za Vašington, rat za Ukrajinu bi uskoro mogao postati rat za nezavisnost Evrope u odnosu na SAD i američki dolar.
Mnogi će reći da Glaziev često preteruje, ali ako uzmemo u obzir stav Nemačke i ovu poslednju odluku Velike Britanije, onda vidimo kako je itekako dobro upućen u ono što govori.
NJUJORK TAJMS: “Nedostatak velikih ratova koči američki privredni rast”
Što se tiče “rata kojeg SAD žele da nametnu zbog oporavka svoje privrede”, kako tvrdi savetnik ruskog predsednika, on nije daleko od istine, iako je službeni stav Vašingtona: “pomoći Ukrajini da živi u slobodi i demokratiji i da sama izabere putem kojim će ići “.
Međutim, članak kojeg je 16. maja objavila ne bilo kakav američki dnevni list ili marginalni desničarski portal, nego The New York Times, daje nam razloga za zabrinutost. Naime, pre nekoliko dana ugledni američki dnevni list objavljuje članak u kojem navodi “kako nedostatak velikih ratova loše utiče po privredu zemalja Zapada”.
Nastavak sporog ekonomskog rasta svetskih sila prisilila je ekonomiste da naprave ispit savesti, ali osim tradicionalnih razloga, sada se u obzir uzima i nedostatak ratova. Slaba potražnja, rast nejednakosti, uspon Kine, preterana regulacija od strane države, nedovoljna infrastruktura i iscrpljenosti novih tehnoloških ideja su jedan deo razloga, ali oni ne opravdavaju američku agresiju i loše stanje njihovog privrede.
Ekonomist Tiler Kauen, autor članka u The New York Times-u, tvrdi “kako svet nije imao mnogo ratova u poslednje vreme, barem ne prema istorijskim standardima”.
“Neki od nedavnih sukoba u Iraku ili Južnom Sudanu su svet učinili krvavim mestom, ali danas te smrti blede u svetlu nekoliko desetina miliona poginulih u dva svetska rata u prvoj polovini 20. veka. Čak i Vijetnamski rat je imao puno više mrtvih od bilo kojeg nedavnog rata u kojem su učestvovale bogate zemlje. Iako izgleda suprotno, najveći svetski mir može ozbiljnoda utiče na stopu privrednog rasta. Ova teorija govori da su ratovi dobri za ekonomiju, iako sukob kao takav donosi smrt i razaranje. Ovaj stav se takođe razlikuje od argumenta da pripreme za rat podižu javnu potrošnju i teraju ljude na rad po tome da čak i sama mogućnost rata prisiljava vlade da pravilno donose ključne odluke o tome hoće li se ulagati u nauku ili jednostavno pustiti privredu da propadne. Ovakvim pristupom nacija dugoročno ima bolje izglede “, kaže Kauen.
“Može se činiti odvratno naći nešto pozitivno u ratu, ali pogled na istoriju Sjedinjenih Država upućuje na to da se ne može tako lako odbaciti ta ideja. Temeljne inovacije poput nuklearne energije, računara i modernih aviona su posledica pretnje od strane sila Osovine ili kasnije zemalja s kojima su SAD bile u sukobu u vreme Hladnog rata”, nastavlja Tiler Kauen svoju naizgled prilično racionalnu, ali vrlo uznemirujuću tvrdnju.
On podseća da je internet u početku bio osmišljen kako bi pomogao u razmeni podataka o nukleranoj odbrani, a Silikonska dolina je imala svoje korene s vojnim ugovorima, a ne novim kompanijama društvenih mreža danas u nastajanju.
“Lansiranje Sputnjika od strane Sovjetskog Saveza je podstakao američki interes za nauku i tehnologiju, što je u velikoj meri doprinelo budućem privrednom rastu. Rat donosi “hitnost”, inače se vlada može da opusti. Na primer, Projekat Menhetn je u šest godina proizveo atomsku bombu gotovo ni iz čega, a na svom vrhuncu je konzumirao 0,4% proizvodnje američkog bruto domaćeg proizvoda. Teško je zamisliti važnost takvog dostignuća ovih dana “, dodaje Tiler Kauen.
Slušajući američkog eksperta, tvrdnja Sergeja Glazjeva “kako bi antidolarska-koalicija u stvari bila prvi korak ka stvaranju anriratne koalicije koja bi trebala da zaustavi američku agresiju” sada itekako ima smisla.
Za sada nema nikakvih naznaka hoće li ili neće pojedine zemlje razmotriti tu opciju, ali Rusija nastavlja svojim zacrtanim putem u rušenju petrodolara.
Majkl Snajder piše “kako se čini da su u Moskvi prilično ozbiljni u njihovoj strategiji de-dolarizacije.”
Gazprom potpisuje ugovore u nacionalnim valutama, a neki od njegovih najvećih kupaca umesto dolara plaćaju evrom, čime bi Evropska centralna banka trebala biti više nego zadovoljna. Naravno da Gazprom to nikada ne bi učinio bez pune saglasnosti ruske vlade, a poznato je da se radi jednoj od najvećih firmi u celom svetu koja sama čini 8% ruskog BDP-a i drži 18% svetskih rezervi prirodnog gasa.
Kada je Barak Obama odlučio da uvede ekonomske sankcije besmislene Rusiji, on je verovatno mislio da će svet nakon nekoliko novinskih napisa zaboraviti na njih, no, Rusi nisu zaboravili, a još manje oprostili.
Rusi su odlučili okrenuti leđa Americi, što uključuje i američki dolar.
Početkom ovog meseca Itar-Tass piše kako je Gazprom Neft potpisao dodatne ugovore sa potrošačima o prelasku sa dolara na evro, što je 6. juna u obraćanju novinarima potvrdio lider te ruske kompanije, Alekander Diukov.
“Gazprom Neft potpisuje dodatni sporazume o mogućnosti promene ugovora iz dolara u evro. S Belorusijom smo se već dogovorili o isplati u rubljima”, rekao je Diukov i dodao da se devet od deset potrošača složilo za prelazak na plaćanje u evrima.
Nije samo Gazprom velika ruska kompanija koja se udaljava od američkog dolara. RT pre desetak dana piše kako i druge velike ruske korporacije prelaze na druge valute.
“Rusija će sve više ugovora početi da rešava u azijskim valutama, posebno juanom, kako bi smanjila svoju zavisnost o dolaru. Na taj korak se odlučila zbog Moskva zapadnih sankcija koje bi mogle da zamrzne ruska sredstva u bilo kojem trenutku. Tokom poslednjih nekoliko nedelja došlo je do značajnog interesa na tržištu gde su velike ruske kompanije počele da koriste razne finansijske proizvode i druge azijske valute “, izjavio je Pavel Teplukhin, čelnik ruske filijale Deutsche Bank.
Diversifikacija trgovinskih računa i prelazak na kineski juan i druge azijske valute su deo ruske strategije okretanja Aziji u svetlu tenzija sa Evropom unijom i Sjedinjenim Državama zbog ukrajinske krize.
Portal Zero Hedge citira Andreja Kostina, izvršnog direktora državne banke VTB, koji je rekao da je povećanje upotrebe ne-dolarskih valuta jedna od “glavnih zadataka” njegove banke.
“S obzirom na obim naše bilateralne trgovine sa Kinom, korišćenje rublje i juana je naš prioritet i mi radimo na tome”, rekao je predsednik Rusije Vladimir Putin, koji je dodao “kako je od maja obavljen dobar deo posla”.
“Nema ništa loše u tome što Rusija pokušava da smanji svoju zavisnost o dolaru, zapravo je to sasvim razumna stvar za učiniti”, izjavio je predsednik jedne velike evropske banke i dodao “kako ruska velika izloženost dolaru tu zemlju čini ranjivijom u kriznim vremenima i sada cela Rusija prolazi kroz veliku finansijsku konverziju “.
U međuvremenu su Rusi počeli sa povlačenjem novca iz američkih banaka.
Tako su u martu, bez čekanja na sankcije, Rusi povukli svoje depozite iz američkih banaka, koji su u mesec dana pali sa 21,6 milijardi dolara na 8 400 000 000 $. Rusi su, dakle, izvukli 61% svojih depozita u samo jednom mesecu. Da to nisu učinili, naučili bi lekciju Kipra na puno teži način, dok su ovako dobili svoj novac pre nego im je oduzet.
Ima onih koji misle da ovo ne može da ugrozi američku privredu ili američki finansijski sistem, ali je istina da je američki ekonomski sistem izuzetno zavisan o finansijskom poslovanju ostatka sveta.
Budući da gotovo sve zemlje sveta, osim zemalja “anti-dolarske koalicije” (kako bi se mogle zvati zemlje koje aktivno provode de-dolarizaciju op.a.) koriste američki dolar u međusobnoj trgovini, kao što smo rekli, veštačka vrednost američkog dolara Vašingtonu omogućava jeftino zaduživanje. Sada kada i Rusija napušta američki dolar, moguće je da će i drugi narodi slediti njen primer i odazvati se apelu Sergeja Glazjeva, što bi na kraju moglo dovesti do finansijske lavine.
Efekti se možda neće da osete odmah i finansijska katastrofa neće da eksplodira sledeći vikend ili sledeći mesec, ali je ovo samo jedan od niza elemenata strategije kojom se cilja na američku privredu. Međutim, dugoročna perspektiva za Vašington i nije najbolja. U stvari, sve su ovo trendovi koji dugoročno uništavaju ekonomske i finansijske temelje američke države, koja ionako počiva na veštački stvorenim vrednostima.
Osim de-dolarizacije u Rusiji je u toku i rasprodaja američkih državnih obveznica, što je u stvari prva učinila Kina i to kao upozorenje američkoj vladi i Kongresu, koji su se prepirali oko budžetskih izdvajanja i blokirali izglasavanje budžeta za 2014., a znamo da Kina drži najveći deo američkog duga u obveznicama. U Pekingu su tada procenili kako američke obveznice nose previše rizika, stoga je u februaru ove godine prodala oko 50 milijardi američkih vrednosnih papira, a početkom ovog meseca je najavila prodaju dodatnih 30 milijardi USD u američkim državnim obveznicama.
Rusija Kinu prati u stopu i do sredine prošlog meseca se riješila 20% američkog duga kojeg je imala u obveznicama američkog Ministarstva finansija.
U kontekstu spora sa Zapadom, nagađalo se da je Rusija u martu prodala petinu američkog duga u vrednosnim papirima američkog Ministarstva finansija.
Prema objavljenim statistikama, Ruska Federacija se riješila američkih obveznica u ukupnom iznosu od 25,8 milijardi dolara i iznos američkih obveznica u Rusiji je sa 126.200.000.000 pao na 100.400.000.000 $, što predstavlja najniži nivo od 2008.
Prvi znakovi velikih promena u strukturi vlasništva nad američkim obveznicama su se, prema podacima FED-a, pojavili u periodu između 5. i 12. marta, kada se njihov udeo na inostranim i međunarodnim računima u nedelju dana smanjio za 104,6 milijardi dolara, odnosno sa 2959 milijardi pao na 2855 milijardi USD, što je rekordni pad u istoriji ove statistike, prenosi RT.
Zatim je nekoliko stručnjaka izrazilo mišljenje da su to jednostavni transferi stranih centralnih banaka, uključujući i banke iz Rusije, i da su američke obveznice prebačene u neku od poreskih oaza.
Međutim, novi podaci govore da je ova verzija tek delimično tačna. Rusija već pet meseci značajno smanjuje iznos obveznica američke vlade u svom posedu, a u međuvremenu se i Kina odlučila da prestane da uvećava svoje rezerve u vrednosnim papirima američke vlade, štaviše, odlučila ih se dodatno rešiti.
Sve ovo kao da nimalo ne zabrinjava niti američku vladu, niti finansijsku i preduzetničku elitu.
Već nekoliko godina analitičari predviđaju da će SAD uskoro izgubiti svoju ulogu kao svetska hegemonistička sila, a izgleda da su Kina i Rusija samo bili katalizator tog procesa. Mnogi se pitaju ko će zauzeti mesto SAD-a, dok drugi veruju da je koncept hegemonije neprimenljiv u našem dobu i da svet mora biti multipolaran.
Profesor Randall Schweller, sa Univerziteta u Ohaju, u članku objavljenom u časopisu Foreign Affairs piše zašto misli da svet više neće biti pod vođstvom nijedne supersile.
“Umesto dosadašnjeg koncepta, tu će biti različiti centri moći, među kojima će biti zemlje, multinacionalne korporacije, ideološki pokreti, globalne kriminalne i terorističke grupe, organizacije za ljudska prava, koji se svi međusobno takmiče kako bi ostvarili svoje ciljeve. Međunarodna politika se odmiče od toga da bude predvidljiva i usidrena u principima i relativno konstantna. Ona sada mnogo više luta i pred nama je jedan nestabilan i nepoznati sistem. U geopolitičkom smislu smo ušli u doba entropije. Entropija je naučni koncept kojim se meri poremećaj ili nered. Više entropije i više nereda je upravo ono što će obeležiti budućnost međunarodne politike “, rekao je profesor Randall Schweller.
Ratovi i preopterećenosti informacijama
“Kako smo stigli ovde?”, Bilo je pitanje postavljeno profesoru Schweller-u, a on je odgovorio da je “promena započela u dvadesetom veku sa razvojem nuklearnog oružja i širenjem ekonomske globalizacije”.
Schweller napominje da su ratovi korišćeni kao oružje kojim se “nadopunjavao međunarodni sistem” i služili “svetskom poretku”.
“SAD je i dalje velesila, ali je poznato da više ne dominira nad svim suparnicima. Opterećen dugom, Vašington je smanjio svoje osnovne ciljeve spoljne politike”, kaže američki ekspert.
Nadalje, autor članka navodi da je digitalna revolucija deo bržeg protoka informacija. Prema njegovim rečima, iako su Tvitter i Fejsbuk dopustili građanima da organizuju masovne proteste, većina njih nije bilo u stanju da pokrene političke promene.
“Na kraju, veća količina informacija na dohvat ruke nije dovela do veće mudrosti”, piše Schweller i dodaje “kako previše informacija u savremenom svetu ne dovodi do objektivnog i celovitog sagledavanja stvarnosti, nego do još većeg haosa”.
Dakle, dok SAD slabe, jačaju oni koji doprinose razvoju digitalne tehnologije i slobodnom pristupu informacijama, kao što su društvene mreže.
“Iako ne možemo da zaustavimo ili preusmeriti proces preopterećenosti informacijama, možemo pronaći najbolji način prilagođavanja, a možda čak i naučiti kako poplavu informacija da pretvorimo u korisnu i pouzdanu spoznaju”, zaključuje Randall Schweller.
Osim njega i časopis Forbes pre nekoliko dana upozorava američku vladu da umesto u ratove novac ulaže u nauku i tehnologiju i da je to jedini način da se izađe iz recesije i očuva američka privreda.
“Sjedinjene Države trenutno u biomedicinska istraživanja ulažu 30 milijardi dolara godišnje, iznos 13 puta manji od budžeta koji je izdvojen za razvoj programa borbenog aviona F-35. Mogli smo pronaći 2 000 000 000 $ da potrošimo na ratove u dalekim zemljama čiji nas građani čak i ne vole. Neki političari pozivaju na akciju u Iraku sa novcem kojeg nemamo. Zaista je dirljiva njihova briga o tome šta osećaju građani Iraka”, kaže kolumnista Forbesa Steven Salzberg, koji dalje u analizi navodi brojke koje se odnose na potrošnju za odbranu i američki vojno- industrijski kompleks, ali i na svu nerazumnost takve politike.
Međutim izgleda da mnogi dele mišljenje ekonomista Tylera Cowena “da su ratovi dobri za ekonomiju, iako sukob kao takav donosi smrt i razaranje”.
(N. Babić, Advance)