Piše: Josip Jović
Na nedavnim paralelnim humanitarnim koncertima u Zagrebu, Splitu i Rijeci koje je HRT organizirao za poplavljeno područje Slavonije nije se pojavio Marko Perković, zvani Thompson, jedan od naših najpopularnijih pjevača, koji se rado odaziva na akcije ovoga tipa. Nije se pojavio jer ga nitko nije pozvao. Zato će on sam organizirati svoje koncerte u Slavonskom Brodu i u Gunji.
Njegova pojava ne bi bila u skladu s uređivačkom politikom nacionalne TV kuće, koja inače ne pripušta ovoga pjevača u svoj program, dok s naročitim pijetetom ugošćuje Lepu Brenu, a bilo bi i nezgodno da se pojavi u istom društvu s drugim izvođačima, na primjer sa stanovitim Ivom Josipovićem, koji se inače u sklopu svoje predizborne kampanje posve nepozvan “uvalio” Goranu Bari, kako se ovaj sam izrazio, kao pratitelj na glasoviru.
Nove podjele
Prije kojih mjesec dana u nas je bombastično odjeknula vijest pod naslovom “Nijemci ne žele Thompsona”. Radilo se o otkazivanju njegova koncerta u Berlinu, ne zato što bi to tražile tamošnje vlasti, koje za takvo nešto ne bi imale nikakva zakonskog uporišta, nego zbog toga što su se organizatori uplašili nakon nekoliko članaka u “Berliner Kurieru”, autori kojih članaka potječu s Balkanskog poluotoka, i nakon gotovo osamsto e-mailova kojima se tražila zabrana.
No, samo nekoliko dana poslije ovaj pjevač imao je nastup u Essenu na kojemu se, već uobičajeno, okupilo nekoliko tisuća obožavatelja. Policija je strogo nadzirala koncert, tražeći da joj se sve pjesme prevode i nije našla ništa sporno u njima. Čak se na koncu i fotografirala s pjevačem.
U Berlinu se ponovilo ono što se već prije događalo u Nizozemskoj i Švicarskoj, i to po istom scenariju i na isti nagovor. Ali ni na domaćem terenu ili u bližem susjedstvu Thompson još nije posvuda svoj na svome. Za Istru je i nadalje “persona non grata”.
Navodno će koncert ipak održati u Umagu, a u pulskoj Areni su mu ponudili 5. kolovoza, baš dan kad ima već tradicionalnu proslavu Dana zahvalnosti u Čavoglavama. No, zato je pjesme i melodije ovoga pjevača Istrom neočekivano pronio Peđa Grbin. Na Srbiju ne može ni pomišljati, u Bosni u širokom luku zaobilazi Sarajevo.
U pjesmama Marka Perkovića zaista je teško naći riječi mržnje prema bilo kome. Srbe, na primjer, nigdje ne spominje. Ona o Gradiški i Jasenovcu mu je, dokazano je, podmetnuta. On je više od jednog desetljeća simbolom karakterističnih hrvatskih podjela.
Pišući sve kvalitetniju glazbu i tekstove, što priznaju i glazbeni kritičari, postao je omiljen u onom dijelu naroda koji drži do vjere, nacije, obitelji i domovine. U njegovu je obranu svojevremeno stalo više od 400 uglednih javnih radnika, među kojima je bilo puno biskupa, književnika, profesora i akademika.
S druge je strane omražen među onima koji žele promovirati neke druge vrijednosti, bilo neojugoslavenske, bilo lijevo-liberalne, pri čemu im smeta naročito to što se na koncertima okupljaju mladi ljudi, koji tako izmiču programiranom preodgoju i manipulaciji u pravcu relativizacije i poništavanja svega onoga što se u ovoj zemlji stoljećima držalo za sveto.
U Hrvatskoj imamo danas već sulude paranoične “antifašističke” lige i pokrete koji panično traže i podmeću navodni fašizam, što je samo racionalizacija mržnje i neprihvaćanja političke stvarnosti uspostavljene nakon 1990. godine. Pa im onda, u sklopu takvog nastojanja, dobro dođu Perkovićevi koncerti i pokoja ustaška kapa, kojih više i nema i koje su od početka djelovale kao provokacija.
Manjinsko glasilo ili…
Kao da postoji neki nepisani posebni zakon, neki “lex Perković”, no ovaj put nije riječ o Josipu, nego o Marku. I dalje mu onemogućavaju održavanje koncerata gdje god stignu, ne zovu ga na humanitarne koncerte, rijetko ga se može čuti ili vidjeti na radiju ili televiziji, a bogme su mu počeli stavljati i omču oko vrata.
Najdalje su, naime, u tom svom, blago rečeno, otklonu otišle “Novosti”, list Srpskog narodnog vijeća, koje su u povodu otkazivanja berlinskog nastupa na naslovnici slavodobitno ispisale “Danke Deutschland”, ilustriravši to odsječenom Thompsonovom glavom iznad koje se nalazi čekić, a ispod nje srp.
Klasičan govor mržnje, čak i prijetnja, na što se, na žalost, nije osvrnula ni jedna nevladina udruga, malo koji medij, pa ni Hrvatsko novinarsko društvo. Možda tu ima posla i za Državno odvjetništvo? Kad su u pitanju ljudi određenih svjetonazora, protiv njih je sve dopušteno, druge ne smiješ ni krivo pogledati.
Tjednik “Novosti”, koji bi se, valjda, trebao baviti kulturom srpske manjine u kontekstu hrvatskog društva i koji bi trebao sa svoje strane pridonositi suživotu i toleranciji među ljudima i narodima i na prevladavanju trauma prošlosti, sve je samo ne to.
Njegovim stranicama financiranim novcem poreznih obveznika, iz broja u broj, stilom ugaslog “Ferala”, dominiraju teme o zločinima Domovinskog rata o kojemu se piše kao o “projektu zla”, o srbofobiji nacionalnih stranaka, žali se za raspadom Jugoslavije, priziva srpska autonomija, likuje se nad padom dva zrakoplova HV-a (“oba su pala”), ne preza se od žestokih napada i prozivki najviših državnih tijela i istaknutih pojedinaca iz javnog života, a sve u duhu “Srbobrana” s početka prošlog stoljeća, koji je, prema AGM-u, imao crnog obraza rigati usred Zagreba plaćeni otrov na bratski narod koji ih primi.
(Slobodna Dalmacija – Split)
