Prvi tragovi masona u Srbiji datiraju sa kraja 19. veka. Od tada pa do danas, članovi ove organizacije su bili aktivno uključeni u sva važnija društveno-politička dešavanja na ovim prostorima. Predstavljamo vam 15 najpoznatijih srpskih masona.
Uprkos tome što postoje već vekovima, delatnost slobodnih zidara je i dalje obavijena velom tajne.
Prema podacima dostupnim na sajtu Velike masonske lože Srbije, prvi tragovi o formiranju slobodnozidarskih loža u Beogradu, potiču iz memoara pisaca sa kraja osamnaestog veka. Ne postoji arhivska građa, ali se zna da je krajem tog veka u Beogradu postojala radionica, koja je verovatno radila na turskom jeziku u čiji su članovi bili i Srbi i Turci.
Od tada, preko izbijanja Prvog srpskog ustanka, masoni su u Srbiji aktivno učestvovali u svim važnijim društveno-političkim događajima, a njihovo članstvo predstavljalo je elitu ove zemlje u mnogim sferama života.
Dokumenta o njima su uglavnom vremenom izgubljena ili uništena, ali ipak spiskovi nekih članova preživeli su i do današnjih dana. Jedan od tih spiskova nalazi se i na sajtu Velike masonske lože Srbije.
Prota Mateja Nenadović
Prota Matija Nenadović je bio čuveni vojvoda iz Prvog srpskog ustanka, predsednik Praviteljstvujuščeg sovjeta i diplomata. Bio je iz porodice kneza Alekse Nenadovića (koji je takođe bio mason).
Putovao je u Rusiju i s njom uspostavio prve ustaničke veze, i više puta putovao u Austriju radi nabavke oružja i municije. Njegovo najznačajnije delo su „Memoari”.
Vuk Stefanović Karadžić
Verovatno da nema osobe u Srbiji koja ne zna ko je bio Vuk Stefanović Karadžić. Ovaj veliki reformator srpskog jezika i pisac prvog rečnika srpskog jezika, takođe je učestvovao u Prvom srpskom ustanku.
Vukovim reformama u srpski jezik je uveden fonetski pravopis, a srpski jezik je potisnuo slavenosrpski jezik koji je u to vreme bio jezik obrazovanih ljudi.
Dositej Obradović
Dositeju Obradović bio je srpski prosvetitelj i reformator revolucionarnog perioda nacionalnog buđenja i preporoda. Školovao se za kaluđera, ali je napustio taj poziv i krenuo na putovanja po celoj Evropi, gde je primio ideje evropskog prosvetiteljstva i racionalizma.
Dositej je bio prvi popečitelj (ministar) prosvete u Sovjetu i tvorac svečane pesme „Vostani Serbije”. Njegovi ostaci počivaju u Beogradu, na ulazu u Sabornu crkvu.
Petar II Petrović Njegoš
Petar II Petrović Njegoš bio je jedan od najvećih srpskih i crnogorskih pesnika, vladar Crne Gore, vladika i mason. On je udario temelje moderne crnogorske države i objedinio svetovnu i versku vlast.
Njegoš se smatra jednim od najvećih crnogorskih pesnika. Njegovo najuticajnije pesničko delo je „Gorski vijenac”, objavljeno 1847. godine.
Knez Mihailo Obrenović
Pojedini istoričari, posebno istoričari Slobodnog zidarstva, smatraju da je Knez Mihailo Obrenović bio slobodni zidar, pa se kao takav našao i na ovoj listi. Tokom izgnanstva iz Srbije, knez je održavao redovne kontakte i imao bliske odnose sa nekim uticajnim masonima. Tome u prilog govori i podatak da je stvaranje prvih potpuno srpskih loža bilo pod direktnim uticajem italijanskih masona, navodi se na sajtu Velike masonske lože Srbije.
Kralj Petar I Karađorđević
Ono što se pouzdano može tvrditi jeste da je kralj Petar I Karađorđević bio iniciran tokom svog boravka u Francuskoj pod imenom Petar Mrkonjić, koje je koristio i u hercegovačkom ustanku 1875. godine. Reč je o jednom od najvoljenijih srpskih vladara koji je sa narodom prešao Albaniju, a poznat je i po uvođenju demokratije u Srbiji u po svojoj liberalnoj politici.
Zapamćen kao kralj Petar Oslobodilac, poznat i kao Stari kralj.
Kralj Aleksandar I Karađorđević
Aleksandar I Karađorđević, poznat kao Ujedinitelj, bio je drugi kralj Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a kasnije i Kraljevine Jugoslavije. Posle ubistva u Narodnoj skupštini, zaveo je tzv. šestojanuarsku diktaturu 1929, a 1931. godine je doneo Oktroisani ustav. Grupa zaverenika ga je ubila u Marselju, 1934. godine.
Živojin Mišić
Živojin Mišić je bio veliki srpski vojvoda. Učestvovao je u svim srpskim ratovima od 1876. do 1918. Neposredno je komandovao srpskom Prvom armijom u Kolubarskoj bici, a prilikom proboja Solunskog fronta je bio načelnik Vrhovne komande. Njegov vojni manevar koji je Srbiji doneo neverovatnu pobedu u bici na Kolubari i danas se uči u vojnim školama širom sveta.
Stevan Mokranjac
Stevan Stojanović Mokranjac je bio veliki srpski, klasik srpske muzike i njena najistaknutija ličnost na prelazu iz XIX u XX vek. Zaslužan je za uvođenje srpskog nacionalnog duha u umetničku muziku.
Stevan Sremac
Stevan Sremac je jedan od najznačajnijih i najčitanijih srpskih realističkih pisaca. Kao dobrovoljac učestvovao je u ratovima 1876. i 1877 — 1878. godine. Umro je 24. avgusta 1906. godine u Sokobanji. Po poznavanju domaće i strane književnosti i načitanosti, Sremac spada u najobrazovanije srpske pisce druge polovine 19. veka.
Jovan Jovanović Zmaj
Jovan Jovanović Zmaj je bio jedan od najvećih liričara srpskog romantizma. Po zanimanju bio je lekar, a tokom celog svog života bavio se uređivanjem i izdavanjem književnih, političkih i dečjih časopisa. Ni lična tragedija (gubitak cele porodice) ga nije sprečila u njegovom radu.
Slobodan Jovanović
Slobodan Jovanović je bio srpski pravnik, istoričar, književnik i političar. Tokom oba balkanska rata 1912. i 1913. godine bio je šef Presbiroa pri Vrhovnoj komandi Srpske vojske. Posle Drugog svetskog rata, Jovanovićeve knjige nisu štampane u Jugoslaviji sve do 1990. godine, a on je bio prognan i osuđen od strane komunističkih vlasti. Jedan od vodećih srpskih intelektualaca zvanično je rehabilitovan tek 2007. godine.
Đorđe Vajfert
Najupečatljiviji i najprepoznatljiviji slobodni zidar Srbije svakako je bio Đorđe Vajfert, srpski industrijalac nemačkog porekla i guverner Narodne banke. On je 9. maja 1912. godine uzdignut na 33. stepen i bio je prvi Veliki majstor Velike Lože Srba, Hrvata i Slovenaca – „Jugoslavija”. Za vreme njega, u Beogradu je održan Svetskom kongresu masona 1926. godine.
Mihajlo Pupin
Mihajlo Pupin bio je srpski naučnik i pronalazač, prvi dobitnik Pulicerove nagrade sa ovih prostora. Tokom svog naučnog i eksperimetalnog rada dao je značajne zaključke važne za polja višestruke telegrafije, bežične telegrafije i telefonije, potom rentgenologije, a ima i velikih zasluga za razvoj elektrotehnike. Takođe je zaslužan i za pronalazak Pupinovih kalemova.
Malo ljudi zna, ali upravo je Pupin odigrao ključnu ulogu u tome da posle Prvog svetskog rata Banat ostane u sastavu Srbije.
Ivo Andrić
Ivo Andrić bio je srpski književnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine za roman Na Drini ćuprija. Novac dobijen od Nobelove nagrade 1961. godine u potpunosti je poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.
Bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Još neki znameniti srpski masoni: Aleksa Nenadović, Simo Milutinović Sarajlija, Stanislav Binički, Jovan Dučić, Laza Paču, Borislav Pekić
(Dnevno.rs)