Piše: Tomislav Klauški
I tako, šesti ministar je otišao iz Kukuriku Vlade.
Ona je tako ostala i bez drugog od tri nekada noseća stupa. Prvo je Radimir Čačić otišao na izdržavanje zatvorske kazne, a sada Slavko Linić odlazi pred aferom koja je postala predmet interesa Uskoka.
Ostao je samo Zoran Milanović.
Koji unatoč svemu na današnjoj press konferenciji tvrdi kako je njegova Vlada ovom današnjom smjenom ključnog ministra postala još jača.
Obrazloženja su bila lakonska.
Greška bez namjere
Slavko Linić je počinio grešku, a ne kazneno djelo. Nije u slučaju Spačva vidio namjeru, već samo nešto neprihvatljivo. Ipak, ključno mu povjerenje građana koje je ozbiljno narušeno. Govorio je o “čistim rukama i čistom obrazu”. Podsjetio je na HDZ-ov slučaj Planinska, kao primjer kako se procjenjivala (i precjenjivala) neka nekretnina. Pa je stoga njegova vlada morala biti osjetljivija na te stvari.
Također, iskoristio je priliku da nekoliko puta progovori o “groznoj konkurenciji”, da popljuje HDZ-ovce i nazove ih varalicama, da kritizira njihovu šutnju i ustvrdi kako njegova Vlada “ne donosi odluke na način na koji ih je HDZ donosio”.
A onda je opisao kako je do Linićeve smjene došlo.
Još prije dva mjeseca Nada Čavlović Smiljanec ga je upozorila na neke slučajeve predstečajnih nagodbi, donijela mu dokumente i papire, na što ju je on uputio da se za objašnjenje obrati ministru. Ništa se nije dogodilo.
Prošlog petka Nada Čavlović je podnijela ostavku, u ponedjeljak su sporni papiri o Spačvi osvanuli u Jutarnjem listu, Uskok je istog popodneva najavio istragu, a u utorak premijer napokon smijenio Linića.
Na pitanje novinara je li upozorio Uskok na ove sporne dokumente, premijer Milanović dao je šokantan odgovor: “Mi nismo informanti Uskoka i DORH-a”.
Neće papiri pobjeći
Imao je dokumente koji pobuđuju sumnju, koji pokazuju da je Linić u ovom slučaju oštetio državu za 27 milijuna kuna, ali nije mu palo na pamet da ih dostavi pravosuđu, kao što je to dužnost svakog građanina suočenih s takvim dokazima, već ih je zadržao za sebe. Odnosno, čekao da izađu u novinama.
“Svi papiri su bili na stolu, ništa neće pobjeći”, kazao je Milanović.
Da ovo priznanje bude još nevjerojatnije, izrekao ga je u istom dahu kao i kritiku HDZ-a zbog toga što je godinama šutio o kriminalu u vlastitoj Vladi.
“Moj posao je da provjeravam postavljam pitanja i dajem naputke kako bi institucije radile posao na transparentan način”, objasnio je premijer.
On je, dakle, znao za Spačvu, znao je za neke druge predstečajne nagodbe, znao je godinu dana za sve slučajeve koji su izlazili u javnost, ali nije imao potrebu ništa od toga prijaviti Uskoku ili DORH-u. Jer, kako kaže, “nije on informant Uskoka”.
Tako je prije nekoliko godina premijerka Jadranka Kosor preuzela od Mladena Barišića torbu punu gotovine sa Carine i pospremila je u stranački sef. I tek je mnogo kasnije dostavila DORH-u. Nešto slično učinio je i Milanović s dokazima protiv Linića.
Nije ga želio smijeniti zbog afere još gore od one zbog koje sisačka županica već tjednima sjedi u zatvoru, ali ga je smijenio nakon što je ta afera izašla u javnost.
Zašto bi izbacili Linića?
Ali nije to bilo sve. Na samom kraju press konferencije koja se pretvorila gotovo u nadvikivanje novinara i sve zbunjenijeg premijera, Milanoviću je postavljeno pitanje hoće li zbog ovoga izbaciti Linića iz SDP-a.
Prvo je malo zastao, a onda zbunjeno uzvratio: “Mislim, zašto, mislim… Mislim da je to bespredmetno pitanje u ovom trenutku. U svakom trenutku”.
“Iz SDP-a je”, pojasnio je, “izbačena samo jedna osoba, i to ona koja nas je uspoređivala s HDZ-om”. Ali eto, ne i ministar koji se ponašao poput HDZ-a.
I tako, dogodilo se ono što se već mjesecima najavljivalo, ono za što je Milanović već mjesecima pripremao teren. Slavko Linić je smijenjen, i to tek nakon što se našao na meti Uskoka. A Vlada se nastavila klimati na najslabijem od nosećih stupova.
Kompromitirana, destabilizirana, izgubljena.
Na opću žalost, nije nas utješila ni Milanovićeva poruka stranim kreditorima kako je sada “on garant fiskalne stabilnosti”.
(24sata.hr – Zagreb)